Zadarski motociklistički as 24 - godišnji Marin Ivanov (MK Azalea Racing) iza sebe ima još jednu uspješnu sezonu. Na noći prvaka održanoj u Križevcima proglašen je za pobjednika sezone 2014. u brzinskom motociklizmu klase 600 ccm.

Nakon osam odvoženih utrka sa osvojenih 6 prvih mjesta i 2 druga mjesta, Marin je postao novim državnim prvakom.

Uopće ne zvuči to loše, zar ne.

„Dapače, zvuči odlično i ponosan sam na to. Nije bilo lako, konkurencija je strašna pogotovo u mojoj klasi. Imate još dvije klase, 250, i 1000 kubika Ova moja klasa je zlatna sredina, puno je darovitih vozača i nije lako stići do pobjeda. Upravo i radi toga ovo priznaje mi je još draže".

Kako izgleda jedan tvoj trening.

"Što se tiče onog fizičkog treninga kojeg odrađujem u Zadru to je dosta zahtjevno i pet puta tjedno sam u teretani. Ništa ne prepuštam slučaju, živim za ovaj sport i cijeli sam u njemu. Stalno ulažem u sebe i to daje rezultat iako ja uvijek težim nečem još boljem. A treninzi na motoru, njih odrađujem na Grobniku, prije utrke, znam i do tri puta dnevno trenirati. Utrka traje 12-13 krugova a meni treninzi traju 15 krugova. Treba imati dosta snage za to sve izdržati jer već nakon desetak krugova vi ste poprilično umorni".

Prakticiraš li vožnju po Zadru.

„Ne, ne vozim se po cesti jer to nije profesionalno. Nekad sjednem na skuter ali uglavnom sam u automobilu".

Motociklizam, ne treba posebno ni spominjati koliko je to skup sport. Kako se financijski snalaziš

„Snalazim se na sve moguće načine. U početku sam morao krenuti s vlastitim budžetom, sada već imam dosta sponzora tako da je puno lakše. Prepoznaju ljudi da sam sebe maksimalno posvetio ovom sportu, svaku uloženu kunu od tih ljudi nastojim opravdati i ovim putem im zahvaljujem jer bez njihove pomoći, teško bi to išlo".

Strast za motorima, otkada datira.

„Cijeli život sam na motorima, još kao dijete sam sjeo na motor. Prvi sam motor dobio s 12 godina i odatle je sve počelo. Prvo je to bila vožnja po cesti s prijateljima a kasnije sam s 15, 16 godina otišao put Grobnika i tako je sve startalo. Odmah 2008 godine sam osvojio Dunlop kup što mi je puno značilo i rado se i danas toga sjetim".

"Bio sam i na SP u Enduranceu. To se vozi 24 sata, tu su tri vozača. Tu sam bio deveti u konkurenciji 80 -tak vozača i to mi je za sada najveći uspjeh. Da je više novaca rado bi se opet okušao u tome. U brzinskim utrkama uz ovaj uspjeh prošle godine, bio prvi i 2010., dok sam četvrti bio i na Međunarodnom prvenstvu jer sam neke utrke morao propustiti zbog ozljede".

Po tebi kakva je zastupljenost motociklizma u Hrvatskoj.

„Jako loša, mediji baš i ne prate ovaj sport što je šteta budući da je riječ o jednom iznimno zanimljivom i atraktivnom sportu koji je prepun draži i nosi sa sobom ogroman adrenalin. Jedino što preostaje je nadati se da će se stvari promijeniti i da će u budućnosti i motociklizam dobiti svoje pravo mjesto u javnosti jer to apsolutno i zaslužuje".

Idol, neki omiljeni svjetski motociklistički as.

„Možda će zvučati glupo ali nemam jer mislim da mi jednog dana svi oni mogu biti konkurenti. Iako to je dosta nerealno ali eto, mi u Hrvatskoj nemamo onaj dobar pedigre da bi dobili priliku nastupiti na takvim natjecanjima. Međutim, jako cijenim Lorenza, Rossija koji su u samom vrhu i to se mora uvažavati".

Što želiš ostvariti, čemu težiš.

„Nastup na Svjetskom prvenstvu u mojoj klasi 600 kubika. To i nije toliko teško za ostvariti. Vidim se tu među prvih 15 vozača i to želim ostvariti. Vjerujem u sebe i sve ću dati da to i postignem".