Kad se u subotu navečer sučele Juventus i Barcelona u finalu Lige prvaka, bit će to sukob ne samo različitih nogometnih filozofija, već i razlika u filozofiji trošenja novca. Finalisti su složili prve momčadi na različite načine.

Bez obzira što ima svoju jaku nogometnu školu, Barcelona je potrošila jako puno da složi momčad koja je osvojila ove sezone španjolsku Primeru i Kup kralja. Xavi, Iniesta, Messi i Busquets su među devetoricom koji su nogometno odgojeni u La Masiji, a igraju ključnu ulogu u katalonskoj momčadi.

No, Barcelona je pokazala da se spremna potrošiti i velike iznose. Tako je dolazak Luisa Suareza iz Liverpoola prošle godine platila 81 milijun eura. Godinu dana prije Urugvajca na Camp Nou došao je i Neymar. Barcelona je za njega platila 86.2 milijuna eura, iako je Barca tvrdila da je Neymara platila 30 milijuna manje od navedenog iznosa.

Kad tome pridodamo iznose potrošene za Danija Alvesa, Javiera Mascherana i Ivana Rakitića, vrijednost Barcelonine momčadi prelazi 340 milijuna eura.

U Torinu, Juventus je potrošio puno manje u izgradnji momčadi koja će igrati finale Lige prvaka. To mogu zahvaliti dobrom "nosu" u trgovanju igračima, jer čak petorica igrača nisu ništa koštala Juventus. Pritom je samo Claudio Marchisio produkt domaće škole nogometa.

Juventus je još 2001. na Gianluigija Buffona potrošio čak 52.9 milijuna eura. To je iznimmka, Torinezi su znali pronalaziti sjajne igrače po povoljnoj cijeni, a neke, poput Paula Pogbe i Andree Pirla, doveli su besplatno.

Liga prvaka nije jeftina, ali razlika u plaćenim odštetama između dvije momčadi koje su u finalu, daje naslutiti da veliko trošenje nije jedini put do slave u najboljem klupskom natjecanju.

Goal.com/eZd