Nakon četiri godine evo nas opet. Stigao je taj trenutak. Sve ono za što se radilo, treniralo, odricalo. Ne samo četiri godine, već i puno duže. Hrvatska olimpijska reprezentacija je stasala. Sazrjela.

Od mladih momaka i cura koji su većinom olimpijski debi imali u Qingdau 2008. godine, od reprezentacije koja je tada bila među najmlađima i premijerno se predstavljala svijetu vrhunskog jedrenja, mladenački drsko bez sramežljivosti, osam godina kasnije CRO team dolazi na poprište olimpijske regate s pregršt osvojenih odličja, s naslovima svjetskih i europskih prvaka, sa žuljevitim iskustvom, s tisućama prejedrenih milja, s mudrošću zrelih sportaša. Nisu više klinci, oni su sad uzori. Ležerno će se ušetati u Marinu Da Gloria, među sebi ravnopravne, među najbolje na svijetu.

Ako su u Kini bili mladi, ako su se u Londonu 2012. prvi put suočili sa činjenicom da ih se svrstava među kandidate za medalje, u Rio de Janeiro došli su svjesni potencijala trenutka i očekivanja. I nije medalja oko vrata gotova stvar, jedrenje nije takav egzaktan sport, varljiva su olimpijska regatna polja, i štošta može uvijek proći krivo. Ali naša ponosna osmorka je tu, i spremni su. Odradili su sve što su zamislili, vrijeme je za start prvog plova olimpijske regate 2016. 380 jedriličara u deset disciplina ima isti cilj. Biti najbolji na kraju dana. I tjedna. I regate. Deset plovova i finalni plov za odličja treba odraditi od prvog do zadnjeg metra.

Tina Mihelić otputovala je za Rio još 22. srpnja, veći dio reprezentacije letio je 29. srpnja, Šime Fantela, Igor Marenić, Tonči Stipanović, Pavle Kostov, Petar Cupać, Luka Mratović, danas putuje Ivan Kljaković Gašpić.

- Pet dana sam se odmarao doma, nakon dva tjedna priprema u Riju. Isprobao sam regatna polja, uvjeti su bili zaista šaroliki, najveći dojam su ostavila vanjska polja gdje je i jako zapuhalo s velikim oceanskim valom. Unutarnja polja su dosta jednostavnija. Treba jedriti strpljivo. Ključ će biti hladna glava, strpljenje i iskustvo. Sve rečeno imam, tako da se nadam da će me pratiti i malo sportske sreće, a onda rezultat neće izostati - staložen i racionalan je kao i obično Ivan.

Jedriličarski dio hrvatske misije smješten je u i oko Marine Da Gloria, s obzirom da je olimpijsko selo dosta udaljeno i putovanje bi im uzimalo previše dragocjenog vremena. Dane do početka regate provest će u treningu.

- Znaš kako mi pristupamo svakom natjecanju, ovo je regata kao i svaka druga, tako se spremamo, odjedrit ćemo najbolje što znamo, kao i uvijek. Dosta smo vremena proveli tu na pripremama, ljudi su prema nama bili jako ljubazni, nikakva neugodna iskustva nismo imali - sa smiješkom kaže Šime Fantela, koji je zajedno s Igorom Marenićem najviše vremena proveo na pripremama u Riju. Skromni i samozatajni dečki su Šime i Igor, spuštaju loptu na zemlju, ne vole obećavati. Oni samo obave posao. Pa se kući vrate sa svjetskim zlatom. Kako se obavlja posao zna i Tonči Stipanović.

- Pripreme, pa malo godišnjeg na Korčuli i Mljetu, nešto treninga prije puta i tako sam proveo srpanj. Osjećaj je dobar i spreman sam. Mislim da će ovo biti nikad teža regata! - ističe Tonči, koji se uvijek voli suočiti s dobrim izazovom. U Londonu su ga doslovno metri u finalnom plovu dijelili od bronce.

U samoj marini još ima posla, nije ni to borilište još uvijek spremno, plimni val je nanio štete rampama za spuštanje jedrilica i gatovima za gumenjake, no vjerujemo da će domaćini sve na vrijeme spremiti, i oni uz malu pomoć sreće. Najvažnije je da na regatnim poljima sve dobro funkcionira i oko obrade rezultata, sve ostalo je rješivo.