U posljednje su vrijeme agonisti GLP-1 receptora, poznati po svojoj učinkovitosti u liječenju dijabetesa tipa 2 i poticanju mršavljenja, privukli pozornost zbog svojih potencijalnih koristi u drugim područjima zdravlja.

U bliskoj budućnosti, priča o lijekovima kao što je Ozempic možda više neće biti primarno – priča o mršavljenju i dijabetesu.

Sada je poznato da ti lijekovi mogu pozitivno utjecati i prevenirati srčane i bubrežne  bolesti, usporiti napredovanje demencije, a mogli bi pomoći ženama koje se bore s neplodnošću da zatrudne, piše američka pulmologinja i liječnica intenzivne njege Daniela J. Lamas u The New York Timesu.

Što su GLP-1 lijekovi?

Agonisti receptora GLP-1 (glukagonu sličnog peptida-1) razvijeni su za pomoć u kontroli dijabetesa tipa 2 reguliranjem razine šećera u krvi. Lijekovi u ovoj kategoriji uključuju semaglutid (Ozempic, Wegovy) i liraglutid (Saxenda). Djeluju tako da oponašaju prirodni hormon koji pomaže u kontroli šećera u krvi, suzbijanju apetita i smanjenju upale. Ti mehanizmi ne samo da pogoduju metaboličkom zdravlju, već se čini da imaju i pozitivne učinke na mozak, ali i na druge organe. Brojne dobrobiti ovih lijekova upućuju na potencijal da smanje lokalnu i sistemsku upalu, kako u crijevima, tako i izvan njih.

Naime, poboljšana kontrola dijabetesa i pretilosti smanjuje tjelesnu masnoću i razinu šećera u krvi, što znači smanjenje upala.

Danas znamo da upale mogu biti važan faktor rizika za razvoj mnogih bolesti. Tinjajuća blaga upala povezana je s bolestima srca, rakom, pretilošću, dijabetesom i neurodegenerativnim poremećajem, a sve se to može smatrati, barem djelomično, kroničnim upalnim poremećajima (KUP). Kod pretilih osoba, višak tjelesne masnoće – osobito visceralne masnoće pohranjene duboko u tijelu – svakodnevno izaziva “tinjajuću upalu”. Ona bi mogla biti jedan od središnjih mehanizama koji objašnjava zašto su pretile osobe u povećanom riziku da dobiju srčane bolesti i rak.

Nova istraživanja sugeriraju da GLP-1, djelujući kroz protuupalne puteve, mogu biti korisni kod raznih kroničnih upalnih poremećaja, s potencijalom da pomognu ne samo pacijentima s dijabetesom, već i onima koji nisu šećeraši.

Kronična upala – pokretač mnogih bolesti

“Kao liječnica intenzivne njege, dugo sam upalnu reakciju smatrala nužnim zlom, obrambenim odgovorom tkiva na ozljedu ili infekciju. Ali sve veći broj istraživanja komplicira to razumijevanje. Upala nije samo pokazatelj temeljne bolesti, već i njezin pokretač. Što je više u medicini poznato o upalama, to više učimo o bolestima srca i gubitku pamćenja. Ovo bi trebalo poslužiti kao podsjetnik na osjetljivu ravnotežu u našim tijelima, na činjenicu da isti sustav štiti i može uzrokovati štetu”, navodi američka liječnica Daniela J. Lamas, zaposlena u bolnici Brigham and Women’s Hospital u Bostonu.

Riječ je o imunološkom sustavu koji je prva linija obrane od bakterijskih ili virusnih uljeza — štiti nas upalnom reakcijom, valom proteina i hormona koji se bore protiv infekcije i potiču zacjeljivanje. Bez te reakcije umrli bismo od zaraznih bolesti u djetinjstvu.

Ali kad prijeđemo 50-tu i kasnije, kronična upala počinje uzimati danak.  Obično tiha, kao i visoki krvni tlak, ona je nevidljivi neprijatelj.

Upala kao reakcija na pušenje ili pretilost

Da bismo razumjeli što upala otkriva o zdravlju osobe, važno je znati što ju uzrokuje. Ponekad je to reakcija tijela na pušenje ili pretilost. Kronični upalni poremećaji, poput reumatoidnog artritisa, rezultiraju visokim razinama upalnih markera u krvi. Virusne infekcije, poput covida, također dovode do upale, osobito kod dugotrajnog covida. Ali postoji i ono što Paul Ridker, kardiolog u bolnici Brigham and Women’s Hospital u Bostonu, naziva “tihom upalom niskog stupnja”, upalom koja nije jasna posljedica bilo koje osnovne bolesti, već imunološkog sustava koji nas održava na životu.

“Nitko ne osjeća ovu upalu, kao što nitko ne osjeća kolesterol“, upozorio je u razgovoru za The New York Times.

Dr. Ridker jedan je od znanstvenika zaslužnih za uspostavu novog razumijevanja upale, točnije kako ona može dovesti do srčanih bolesti.

Sredinom ’90-ih primijetio je da su mnogi njegovi pacijenti pretrpjeli moždani i srčani udar unatoč normalnim razinama kolesterola – za koji se smatralo da je primarni uzrok. On i njegovi kolege također su primijetili da ti pacijenti imaju povišene upalne markere i počeli su se pitati – je li upala rezultat ili uzrok.

Kako bi raščlanili je li na početku bilo “kokoš ili jaje”, dr. Ridker i njegov tim analizirali su uzorke krvi zdravih muškaraca prateći ih neko vrijeme.

Njihova otkrića promijenila su ključna razumijevanja. Naizgled zdravi ljudi s povišenim razinama upalnih markera imali su srčane i moždane udare u puno većem postotku nego njihovi kolege s manje upala. Upala je doista bila uzročnik, što znači da nije bila samo posljedica bolesti srca, već i faktor rizika za njezin razvoj, poput visokog tlaka ili kolesterola.

Ozempic ublažava reumatoidni artritis

Postoje istraživanja koja su ispitala povezanost GLP-1 lijekovi poput Ozempica, upalnih biomarkera i rizika od infarkta. https://drive.google.com/file/d/1TK-Xdn8u2FHNnO8zE1Od82WOONvjoxa_/view  Rezultati sugeriraju da GLP-1 lijekovi smanjuju smrtnost od srčanih bolesti među ljudima koji ih uzimaju i koji su izgubili na težini.

Daniel Drucker, istraživač pretilosti u bolnici Mount Sinai u Torontu koji je sudjelovao u otkrivanju novih lijekova, primio je pisma pacijenata koji su uzimali lijekove za pretilost te iznenada otkrili da je njihov bolni reumatoidni artritis u remisiji, da su oteklina i bol nestali nakon godina patnje unatoč tome što su uzimali lijekove za artritis.

Ovi primjeri dokazuju da je smanjenje upale razlog, i to nam je vodeća ideja, istaknuo je dr. Drucker. Objašnjava da GLP-1 lijekovi preko osovine crijeva-mozak-imunološki sustav utječu na upalu u tijelu. Dvosmjerna komunikacija između crijeva i mozga uključuje signale trilijuna crijevnih mikroba, poznatih kao crijevna mikrobiota, i utječe na mnoštvo procesa u tijelu, uključujući upale. GLP-1 mogu modulirati crijevnu mikrobiotu i ciljati imunološke stanice u mozgu i crijevima kako bi smanjili upalu u cijelom tijelu.

Trenutna istraživanja GLP-1 lijekova i demencije

S obzirom na potencijalne dobrobiti GLP-1 u mozgu, postoji sve veći interes za korištenjem ovih lijekova u neurodegenerativnim bolestima. Kontrolirana ispitivanja ukazuju na sposobnost GLP-1 da smanje stope demencije kod pacijenata s dijabetesom, a u tijeku su klinička ispitivanja velikih razmjera za proučavanje učinkovitosti ovih lijekova za Alzheimerovu i Parkinsonovu bolest. Smatra se da GLP-1 moduliraju imunološku funkciju u mozgu, sprječavajući kontinuirano nakupljanje abnormalnih proteina i smanjujući upalu, te utječu na puteve koji pridonose Alzheimerovoj bolesti i drugim neurodegenerativnim bolestima.

Rani nalazi su ohrabrujući, a neke studije pokazuju poboljšanu kognitivnu funkciju i sporije napredovanje bolesti kod pacijenata koji uzimaju GLP-1 lijekove.

Naime, stanice imaju puteve koje koriste za regeneraciju i popravak, a upala aktivira programe u stanicama i tkivima koji im oduzimaju tu sposobnost. Možda, pitaju se neki znanstvenici, ako upala ubrzava starenje, lijekovi koji mogu ublažiti upalu, uključujući GLP-1, mogu usporiti kognitivni pad i tijek starenja.

No trenutačno u SAD-u ne postoji javnozdravstvena preporuka obiteljskim liječnicima da mjere upalne markere pacijentima, a koliko nam je poznato takvo što ne postoji ni u Hrvatskoj.

 Možda će se to promijeniti.

Novo istraživanje dr. Ridkera i njegova tima pokazuje da jednokratno mjerenje određenog upalnog markera može pomoći u predviđanju stope moždanog i srčanog udara kao i smrti od srčanih bolesti žena https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/NEJMoa2405182