Mediji navode različite uzroke kalifornijskog požara, no u kompleksnoj klimatskoj dinamici krivac nikad nije samo jedan faktor, a i proklimatsko ljudsko djelovanje ne uspijeva zapravo riješiti probleme.

Nije slučajnost što se hladna zimska fronta probila s istoka SAD-a skroz do juga, drugu godinu za redom, ušavši u praktički subtropsko područje nenaviklo na snijeg. Ni požari u Los Angelesu i Kaliforniji nisu slučajni, usprkos prošlogodišnjim obilnim kišama. Trenutno na svijetu nema plastičnijeg primjera klimatske budućnosti od SAD-a.

Klimatske prijelomne točke, od urušavanja ledenjaka i otapanja permafrosta, do promijenjenih puteva monsuna i odumiranja šuma upozoravaju na nadolazeće “točke bez povratka”. Kolektivno znanstveno razumijevanje takvih “pragova” čita se u izvješćima Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) još od 2007. godine, s puno primjera promjena s drastičnim posljedicama.

U najstrože moguće postavljenom razdoblju, znanstvenici najmanje od 2018. godine imaju konsenzus o tome da je zagrijavanje od 1,5°C točka bez povratka. Nakon toga, a upravo živimo u tom trenutku, planet će doživjeti jake toplinske valove, produljene velike suše, intenzivne oluje i porast razine mora – utjecaje koji su danas već uvelike prisutni. Brojna IPCC izvješća govore o tome, svako novo potvrđujući i ”podebljavajući” ono prethodno.

“Povratne petlje”, “kaskade” i “točke bez povratka” nisu tek riječi koje nešto znače samo znanstvenicima, to su stvarne globalne civilizacijske prijetnje poduprte globalnim znanstvenim konsenzusom, a njihovo ostvarenje upravo gledamo u Sjedinjenim Američkim Državama- u jednom dijelu snježne oluje, u drugom spaljena zemlja.

Pojam “kaskada klimatskih promjena” odnosi se na niz međusobno povezanih i uzastopnih učinaka koje klimatske promjene imaju na ekosustave, ljudska društva i gospodarske sustave. Ovi učinci mogu započeti s inicijalnim promjenama, poput porasta temperature ili promjena u obrascima padalina, koje potom pokreću daljnje promjene i utjecaje, stvarajući lančanu reakciju ili “kaskadu” posljedica.

Iako je rano za dijagnosticirati SAD-u opasnu ”klimatsku kaskadu”, na što nas znanstvenici godinama upozoravaju, nova je pojava da istu državu zahvati dijelom snježna oluja, a dijelom vatrena stihija. Ovo nam pokazuje da jedna klimatska mjera sama po sebi nikada nije dovoljna. Jedno rješenje nije rješenje.

Los Angeles kao sjecište više klimatskih utjecaja

U prethodnom smo tekstu pisali o tome kako je korištenje vodnih resursa utjecalo na smanjenje vode u tlu u Kaliforniji i općenito u pritokama rijeke Kolorado. Danas se bavimo i drugim faktorima o kojima piše većina medija, u pravilu ne povezujući ih međusobno. Santa Ana vjetrovi koji pogađaju Kaliforniju zimi, od rujna do svibnja, jako su brzi, suhi i topli. Dolaze iz Nevade i pustinje te usprkos planinama, nemaju mnogo prepreka na putu do Južne Kalifornije zbog toga što pušu s viših nadmorskih visina prema nižima te se putem pomiješaju s frontama nižeg tlaka zraka i ubrzavaju.

Njihova brzina, suhoća i toplina utječe na vegetaciju u Kaliforniji. A ove godine, zbog prethodne dvije kišne godine kada smo svjedočili poplavama u tom dijelu svijeta, narasla je bujna vegetacija koja se u jesen 20204., zbog novog kruga suše isušila i bila jako podložna vjetrovima koji su ove godine navodno još snažniji nego ranijih godina te imaju snagu uragana. Suha, a bogata vegetacija u kombinaciji s vrućim vjetrom uzrokuje požare u Kaliforniji koji zapravo bukte već tjedan dana u drugim okruzima izvan L.A.

Nezanemariv faktor ovih požara, kako pišu svi mediji, invazivne su vrste biljaka poput eukaliptusa koji se razmnožio po toj državi, ali i dostupnost vode u tlu o čemu smo pisali. Kombinacija svih ovih faktora dovela je do povijesnog požara u Los Angelesu. Pitanje sada nije koliko suza proliti nad tužnom sudbinom tog ekosustava, već što se može učiniti da se smanje budući negativni utjecaji i da se okoliš i društvo što bezbolnije oporave.

Klimatski odgovori

Odgovori su zaista već dugo tu, no ne želimo ih čuti. Odgovor za zapadni dio SAD-a je – odustati od bazena u pustinji, štetnih monokulturnih poljoprivrednih kultura koje čak ni ne služe ljudskoj prehrani, luksuza i ideje da možemo letjeti gdje god i kada god i neodgovorno trošiti vodu. Sada kada se u Los Angelesu više ne može disati, kada scene okoliša nalikuju onima iz filma Blade Runner, možda je napokon vrijeme da prihvatimo činjenicu da su klimatske promjene stigle i da što god da učinimo neće biti jednostavno okrenuti ove trendove.

Primarno zbog toga što svaka ekološka mjera koju uvedemo ima i svoje nezgodno negativno naličje, a zbog toga što je cijela Zemlja sustav povezanih posuda. Tako je, primjerice, stroža regulacija emisija stakleničkih plinova u brodarskom prometu rezultirala smanjenjem stakleničkih plinova u atmosferi, što je pročistilo zrak i omogućilo većoj količini sunčeve radijacije da probije do tla pa rezultiralo povećanjem temperatura umjesto smanjenjem. Tako je i ovaj požar u L.A. dodatno pogonjen većim rastom vegetacije nakon poplava i dodatno osušen novim krugom suša.

Jasno je sada kako to i koliko točno klimatske promjene koštaju. Prva procjena troškova L.A. požara već je 50 milijardi dolara. A to je samo cijena štete, ne sanacije. Sanacija bi podrazumijevala sadnju autohtonih vrsta bilja u pustinju i njihovo navodnjavanje, kuće građene s boljom termoizolacijom, većim razmakom, održavanjem požarnih puteva, odgovornije upravljanje vodnim resursima i promjenom pristupa poljoprivrednom uzgoju.

Potrebno je i industriji nametnuti još veće odgovornosti za čuvanje okoliša. Kada sve to postignemo, onda se još trebamo naviknuti na ideju da ni sve dobre mjere neće nužno rezultirati uspješnom sanacijom problema u kratkom razdoblju.

Rješenja svakako ima, ali što dulje čekamo s njihovim početcima, dulje ćemo čekati pozitivne učinke.