Diljem svijeta klimatski aktivisti su nadzirani, prijeti im se, hapšeni su, a ponegdje čak i ubijani. Znanstvenici Sveučilišta u Bristolu analizirali su dostupne podatke o ovom globalnom trendu.

Prosvjedi protiv klime i okoliša kriminaliziraju se i potiskuju diljem svijeta. Kriminalizacija takvog prosvjeda dobila je veliku pozornost u određenim zemljama kao što su Australija, Brazil, Francuska, Njemačka, Indija, Norveška, Peru, Filipini, Rusija, Južnoafrička Republika, Turska, Uganda, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države.

Istraživači sa Sveučilišta u Bristolu u Velikoj Britaniji objavili su pred kraj godine izvještaj o globalnom trendu kriminalizacije klimatskih prosvjeda. Rezultati studije pokazuju da “diljem svijeta postaje sve teže zauzeti se za klimatsku pravdu”.

Znanstvenici ističu kako se kriminalizacija i represija ekoloških aktivista događa na globalnom sjeveru i jugu te da uključuje više i manje demokratske zemlje, no u njima poprima različite oblike. Znanstvenici su za potrebe ove studije napravili razliku između klimatskih i ekoloških prosvjeda.

Razlika između prosvjeda

Kao ekološki prosvjedi definirane su kampanje protiv specifičnih ekološki destruktivnih projekata – najčešće vađenja nafte i plina i cjevovoda, sječe šuma, izgradnje brana i rudarenja. Klimatski prosvjedi često su urbaniji u svojim zemljopisnim područjima i obično imaju veće političke zahtjeve. Obje vrste prosvjeda održavaju se diljem svijeta.

“Kriminalizacija i represija klimatskih i ekoloških prosvjeda problematična je iz najmanje dva glavna razloga”, pojednostavljuju rezultate autori studije Oscar Berglund i Kravata Franco Brotto, oboje sa Sveučilišta u Bristolu, u tekstu kojega su napisali za The Conversation.

Prvo, fokusira leži na državnoj politici o kažnjavanju neslaganja protiv nedjelovanja u vezi s klimatskim i ekološkim promjenama umjesto da se poduzimaju odgovarajuće (političke) mjere po ovim pitanjima. Kriminalizirajući i potiskujući klimatske i ekološke aktiviste, države depolitiziraju prosvjede.

Drugo, kriminalizacija predstavlja autoritarne poteze koji nisu u skladu s idealima liberalnih demokracija.

Kako se suzbija klimatski aktivizam

Autori su identificirali četiri načina kriminalizacije i represije klimatskih i ekoloških prosvjeda:

– Uvođenjem zakona protiv prosvjeda: Zakoni protiv prosvjeda daju policiji više ovlasti da zaustavi prosvjede, uvede nova kaznena djela, produži kazne za postojeće prekršaje ili nekažnjivo za politiku kada nanosi štetu prosvjednicima. U 14 zemalja koje su promatrali pronašli su 22 takva zakona uvedena od 2019. godine.

– Prosvjedi se kriminaliziraju putem tužbi i optužnica: Spomenuti zakoni koriste se protiv klimatskih i ekoloških aktivista izjednačavajući ove aktivnosti sa terorističkima ili onima organiziranog kriminala. Radikalan primjer je Njemačka, u kojoj su članovi Letzte Generation (Last Generation), grupe za izravnu akciju “Just Stop Oil” (Stop nafti), optuženi u svibnju 2024. za “formiranje zločinačke organizacije”.

Slični su se zakoni donedavno koristili samo protiv mafijaških organizacija i nikada nisu primjenjivani na nenasilne skupine.

Kriminaliziranje prosvjeda također može značiti smanjenje praga za kazneni progon, sprječavanje klimatskih aktivista da spominju klimatske promjene na sudu i promjenu drugih sudskih procesa kako bi se osuđujuće presude učinile vjerojatnijim. Drugi primjer su zabrane koje korporacije mogu izdati protiv aktivista koji protestiraju protiv njih.

– Oštriji policijski nadzor: To se odnosi na zaustavljanja i pretresa, pa sve do nadzora, uhićenja, nasilja, infiltracije i prijetnji aktivistima. Policijski nadzor nad aktivistima ne provode samo državni akteri poput policije i oružanih snaga, već i privatni akteri, uključujući privatno osiguranje, organizirani kriminal i korporacije.

U Njemačkoj je tako regionalna policija optužena da je surađivala s energetskim divom (i njegovom privatnom vatrogasnom postrojbom) kako bi istjerala prosvjednike iz rudnika ugljena, dok se privatno osiguranje intenzivno koristilo u nadzoru aktivista protiv rudarstva u Peruu.

– Ubojstva i nestanci najradikalniji su oblik represije ekoloških i klimatskih prosvjeda. Ubojstva klimatskih aktivista najekstremniji su slučajevi ovog globalnog trenda. Autori smatraju da je ovo produžetak trenda strožijeg policijskog rada, jer obično slijedi prijetnje istog raspona aktera.

Koristili su podatke nevladine organizacije Global Witness te su našli da na primjer u Brazilu većinu ubojstava ekoloških aktivista počine skupine organiziranog kriminala, a u Peruu policija.

Policijsko nasilje visoko je u zemljama kao što su Peru (6,5 posto) i Uganda (4,4). Francuska se ističe kao europska zemlja s relativno visokim razinama policijskog nasilja (3,2 posto) i niskim razinama uhićenja (također 3,2).

Ukratko, zaključuju autori, “iako kriminalizacija i represija ne izgledaju isto diljem svijeta, postoje nevjerojatne sličnosti. U velikom je porastu u mnogim zemljama, a uključuje i državne i korporativne aktere i pojavljuje se u mnogo oblika“.