Klimatske promjene mogle bi preplaviti kanalizacijske sustave. The Conversation donosi članak o tome kako zelena infrastruktura može pomoći.

Već je postalo očito da klimatske promjene mijenjaju obrasce padalina, što predstavlja izazov europskim kanalizacijskim sustavima, posebno u područjima urbanog rasta. Kako se intenziviraju pljuskovi i bujične poplave, sve su češći slučajevi izlijevanja kanalizacija koje ne mogu podnijeti povećane količine oborina.

Kako piše autorica studije objavljene u časopisu Water Research Mayra Rodriguez na portalu The Conversation jedna vrsta sustava, nazvana kombinirani sustavi odvodnje (prevladavajući tip u Velikoj Britaniji i Europi) posebno je ranjiva.

“Ovi sustavi vode otpadnu vodu iz domova i oborinsku vodu s ulica istim cijevima. Kada pada jaka kiša, cijevi se mogu preopteretiti, što rezultira dopuštenim ispuštanjem nepročišćene otpadne vode iz kombiniranih kanalizacijskih preljeva. Neobrađeni preljev ispušta se u ocean, rijeke i potoke, zagađuje okoliš, ugrožava divlje životinje i šteti javnom zdravlju”.

Ispuštanje otpadnih voda

Očekuje se da će se ovaj problem samo pogoršati. Rezultati njezinog doktorskog istraživanja pokazuju da bi klimatske promjene mogle utrostručiti ispuštanje otpadnih voda u vodotokove do kraja stoljeća. No, nadu vidi u “zelenoj infrastrukturi koja oponaša prirodu zadržavajući ili usporavajući protok kišnice u okoliš, dopuštajući joj da ispari ili se upije”.

Primjeri uključuju zelene krovove, propusne pločnike i kišne vrtove koji već postoje u mnogim gradovima i mjestima, ali i dalje nisu pravilo u Europi.

Umjesto oslanjanja isključivo na tradicionalne cijevi i spremnike za uklanjanje kišnice, zelena infrastrukturna rješenja upravljaju kišom tamo gdje padne. Zeleni krovovi zadržavaju kišnicu i povećavaju isparavanje. Propusni pločnici dopuštaju vodi da prodre u tlo umjesto da otječe u kanalizaciju, ističe Rodriguez.

“Ćelije za bioretenciju uređena su područja poput kišnih vrtova koja skupljaju i filtriraju oborinsku vodu prije nego što je polako ispuste u tlo ili sustave odvodnje. Močvare i spremnici za skupljanje kišnice također smanjuju ukupnu količinu vode koja odlazi u kanalizaciju ili odgađaju ulazak vode u njih”.

Njezin tim istražuje koliko bi ta rješenja mogla biti učinkovita i naglašava kako najbolje planirati poboljšanja zelene infrastrukture i nositi se s povećanjem količine oborina.

Rješenja, ali i ograničenja

Oni su otkrili da “zelena infrastruktura poboljšava otpornost na klimatske promjene, ali ima ograničenja: iako smanjuje ozbiljnost kombiniranih izlijevanja kanalizacije, ne može u potpunosti neutralizirati učinke klimatskih promjena čak ni uz maksimalnu implementaciju. Međutim, različite kombinacije zelene infrastrukture su obećavajuće”.

Na kraju, ističe autorica, studija naglašava da ova rješenja moraju biti pažljivo dizajnirana kako bi odgovarala okruženju i kontekstu. Ako su pogrešno locirani, mogu produljiti trajanje ispuštanja kišnice nakon oluje, jer ispuštaju zadržanu vodu u sustav dok je kanalizacija još zatrpana te tako mogu produljiti vrijeme ispuštanja kanalizacije.

Trend zelenih krovova na autobusnim stanicama i javnim mjestima širi se Europom, nadajmo se da je to tek početak koji će uskoro zahvatiti i Hrvatsku. A potom, tko zna, možda osmislimo i bolje i nove sustave odvodnje koji će manje zagađivati okoliš, a više oplođivati zemlju.