Svjetski oceani predstavljaju golem i nedovoljno istražen izvor biološke raznolikosti, nudeći veliku vjerojatnost otkrića naslov: jedinstvenih kemijskih spojeva s terapijskim svojstvima. Među njima, bioaktivne molekule pronađene u morskim organizmima pokazale su značajne antikancerogene učinke.

Primjerice, citarabin, kemoterapijski lijek koji se koristi za liječenje određenih vrsta leukemije, inspiriran je spojevima pronađenim u karipskoj spužvi Cryptotethya crypta. Slično tome, miltefosin, lipid dobiven iz morskih izvora, pokazao se korisnim u liječenju metastaza kože uzrokovanih rakom dojke.

Lipidi s antitumorskim svojstvima

Morska okruženja predstavljaju primarni izvor lipida (često nazivanih “masti”) s antitumorskim svojstvima. Ovi morski lipidi mogu se koristiti na dva komplementarna načina. Prvi je prehrambeni, osobito putem unosa hranom. Drugi se temelji na razvoju antikancerogenih sredstava čija je molekularna struktura izvedena iz ili inspirirana morskim okolišem.

U oba pristupa, lipidi iz mora koriste se za selektivno ciljanje komponenti stanica raka ili mikrookruženja tumora. Time se istodobno djeluje na cjelokupno zdravlje pacijenta i na sam tumor. To pomaže spriječiti ili inhibirati rast tumora, povećati osjetljivost stanica raka na tretmane poput kemoterapije, radioterapije i imunoterapije te smanjiti pothranjenost povezanu s rakom.

Prehrambeni čimbenici mogu utjecati na razvoj raka stimuliranjem ili inhibicijom napredovanja tumora. Smanjenje unosa hrane koja sadrži komponente koje potiču tumor, uz povećanje konzumacije hrane s dokazanim inhibitornim učinkom, može odgoditi pojavu različitih vrsta raka.

Izvori omega-3 masnih kiselina

Morski lipidi uključuju omega-3 polinezasićene masne kiseline, kojih ima u izobilju u masnoj ribi poput srdela, skuša i haringa. Također uključuju eterne lipide, prisutne u morskim izvorima poput ulja iz jetre morskog psa i kapica.

Ove različite vrste lipida – polinezasićene masne kiseline sadržane u fosfolipidima i eterne lipide – ključni su sastojci staničnih membrana, osobito u stanicama raka. U tumorskim okruženjima ovi lipidi i njihovi derivati mogu modulirati signalne putove uključene u razvoj tumora.

Brojni morski lipidi i lipidne klase s antitumorskim i protumorskim svojstvima identificirani su posljednjih godina. Ovi lipidi integriraju se u stanične membrane, gdje ciljaju specifične proteine (ionske kanale) i utječu na ponašanje stanica raka.

Primjerice, omega-3 masna kiselina eikozapentaenska kiselina (EPA) povezana je s manje agresivnim rakom prostate. EPA inhibira složeni mehanizam koji uključuje SK3 kanal, povezan, između ostalog, s migracijom stanica raka, agresivnošću tumora i razvojem metastaza.

Slično, niske razine EPA i druge omega-3 masne kiseline, dokozaheksaenske kiseline (DHA), povezane su s težim oblicima raka dojke, uključujući multifokalni rak dojke (s više tumora u istoj dojci), upalni rak dojke i premenopauzalni rak dojke s metastazama na kostima.

Istraživanja The Conversationa su pokazala i terapijski potencijal omega-3 DHA i EPA u liječenju leukemije. Klinička ispitivanja potvrdila su da se ove masne kiseline mogu sigurno primijeniti kod novodijagnosticiranih pacijenata s visokorizičnom leukemijom, bez ugrožavanja učinkovitosti kemoterapije.

Osim toga, studije na životinjama sugeriraju da omega-3 masne kiseline mogu odgoditi pothranjenost izazvanu rakom. Ove studije potrebno je potvrditi na ljudima.

Budućnost: Dodaci omega-3 masnih kiselina uz terapiju?

Molekularni učinak omega-3 masnih kiselina u terapiji raka još je uvijek nedovoljno istražen, no preliminarne studije o prehrambenim dodacima u prevenciji raka pokazale su obećavajuće rezultate. Na primjer, kliničko ispitivanje na Sveučilištu u Toursu pokazalo je da kombinacija dodataka omega-3 DHA s kemoterapijom poboljšava preživljavanje pacijenata s metastatskim rakom dojke.

Osim omega-3 masnih kiselina, istraživanja su identificirala dvije endogene klase lipida – alkilne i alkenilne lipide (zajednički poznate kao plazmalogeni) – koji su češće prisutni u stanicama raka nego u zdravim tkivima. Ovi lipidi nalaze se u membranama stanica u blizini SK3 kanala, proteina povezanog s migracijom stanica raka.

Nedavna otkrića otkrivaju različite uloge ovih endogenih lipida. Alkenilni lipidi smanjuju agresivnost stanica raka inhibicijom SK3 kanala. Nasuprot tome, alkilni lipidi imaju suprotan učinak, aktivirajući SK3 kanal i potičući migraciju stanica raka.