Drugi od tri teksta o tome kako graditi politiku i društvo u skladu s idejama održivosti te kako izgraditi sigurno i pravedno društvo budućnosti donosi rezultate studije iz časopisa Lancet i znanstvene dokaze o socijalnim utjecajima klimatskih promjena te daje preporuke za političke i društvene akcije kako bi se očuvali globalni sustavi.

“Propadanje globalnih zajedničkih dobara – tj. prirodnih sustava koji podržavaju život na Zemlji – pogoršava nesigurnost energije, hrane i vode i povećava rizik od bolesti, katastrofa, raseljavanja i sukoba”, stoji u uvodu Izvještaja Pravedan svijet na sigurnom planetu.

Radi se o studiji što je objavio jedan od najprestižnijih svjetskih znanstvenih medicinskih časopisa – The Lancet u suradnji s organizacijom Earth Commission koja okuplja znanstvenike iz cijelog svijeta, a koji proučavaju ekološke klimatske i društvene sustave. Puno ime izvještaja je: “Pravedan svijet na sigurnom planetu: Lancet Planetary Health–izvješće Komisije za Zemlju o granicama sustava Zemlje, translacijama i transformacijama”.

The Lancet je, inače, i jedan od najstarijih časopisa. Osnovan je 1823. godine i jedan je od najutjecajnijih časopisa u području medicine i javnog zdravlja. Objavljuje znanstvene članke, pregledne radove, kliničke studije i analize vezane uz medicinu, biologiju, javno zdravstvo i srodne discipline.

Izvještaj ove komisije o “Pravednom svijetu na sigurnom planetu” pruža znanstvene dokaze o socijalnim utjecajima klimatskih promjena, daje preporuke za političke i društvene akcije kako bi se očuvali globalni sustavi. Također naglašava važnost međunarodne suradnje u rješavanju klimatskih problema.

Ovakvi izvještaji su važni jer služe kao važni resursi za vlade, organizacije i donositelje odluka. Svrha ovog izvještaja je, prema riječima autora, da osigura da nalazi znanstvenika dođu do šire javnosti i zdravstvenih zajednica, čineći ih važnim dijelom globalnih akcija za održivost.

Pet ili osam planetarnih granica?

“Pravedan, zdrav i siguran planet je neophodan”, ističu znanstvenici u Izvještaju i dodaju: “Dobro zdravlje, uključujući fizičko i mentalno blagostanje, osnovno je ljudsko pravo i u srži je ciljeva održivog razvoja. Promicanje zdravog planeta za sve zahtijeva pristup pravednosti raznih sustava kako bi se osiguralo da su kritične funkcije zaštićene, ljudsko zdravlje i dobrobit poboljšani te da su zadovoljene minimalne potrebe svih ljudi kako bi im se omogućio napredak”.

Granice sigurnosti i pravednosti o kojima smo pisali u prvom tekstu u Lancetovoj studiji definirane su kao minimalni pristup prirodnim resursima potrebnima za ljudsko dostojanstvo i bijeg od siromaštva. Ti koncepti opisuju siguran i pravedan put ka izlazu iz klimatsko socijalnih problema koje smo stvorili u 20. stoljeću.

Ponovimo, sigurnost je definirana kao osiguravanje biofizičke stabilnosti planetarnih sustava, dok načela pravednosti uključuju smanjenje štete na najmanju moguću mjeru, zadovoljavanje minimalnih potreba za pristupom i redistribuciju resursa i odgovornosti za poboljšanje ljudskog zdravlja i blagostanja.

U Lancetovoj studiji autori su identificirali osam planetarnih granica o kojima moramo voditi računa da ih ne poremetimo još više, želimo li da naša kultura preživi klimatske promjene. To su zapravo istih onih pet iz teksta o planetarnim granicama sigurnosti, samo su u novoj studiji podijeljeni na više kategorija da bude jasnije da je o svakome potrebna politička akcija: funkcionalni integritet, područje prirodnog ekosustava, klima, fosfor i dušik, površinske i podzemne vode te posljednji onečišćenje zraka.

Putokazi za izlaz iz krize

Sedam planetarnih granica već je prekršeno: funkcionalni integritet, područje prirodnog ekosustava, klima, fosfor, dušik, površinske vode i podzemne vode. Osmi ESB, onečišćenje zraka, prekršen je na lokalnoj razini u mnogim dijelovima svijeta.

Granice su, dakle, definirane kako bi se minimalizirala klimatska šteta i pojačala otpornost i ekosustava i društava koja im pripadaju. Opći cilj je stabilnost planetarnih sustava. Osnovna načela su tako postala intersekcionalna između znanosti i društva. Plan je osigurati koridor koji bi istovremeno vodio računa o, primjerice, kvaliteti tla i dostupnosti hrane za sve ljude ovog planeta. Kako bi to bilo moguće, nužno je, ističu znanstvenici da su resursi ravnomjerno raspoređeni te da osiguravaju zdravstvenu, sociološku i ekološku podlogu za put u održivu budućnost.

Naravno, kada god se govori o ovim idejama podrazumijeva se da se sve to mora ostvarivati u skladu s mogućnostima našeg planeta – dakle, ne može više biti neograničenog konzumerizma kao posljednje stoljeće. Pravednost se onda osigurava kroz sigurnost. Sigurnost se postiže neforsiranjem planetarnih resursa, odnosno smanjenom eksploatacijom.

Autori u Lancetovoj studiji ističu kako su “proceduralna i suštinska pravda neophodne kako bi se osiguralo da se prostor unutar koridora pravedno dijeli”. Ideja granica pravednosti planetarnih sustava prepoznaje nejednaku odgovornost za, nejednaku izloženost i ranjivost promjenama zemaljskog sustava te također prepoznaje nejednake kapacitete za odgovor i nejednak pristup resursima.

Međutim, ipak dodaju kako čak i ovako postavljene, sve granice planetarnih mogućnosti nisu jednako pravedne jer ne umanjuju svu značajnu štetu (npr. onu povezanu s klimatskim promjenama, aerosolom ili dušikovim ESB-ima). Autori primjećuju kako milijarde ljudi diljem svijeta nemaju dovoljan pristup energiji, čistoj vodi, hrani i drugim resursima.

Zaključak studije je da bi bez društvene transformacije i redistribucije korištenja prirodnih resursa (npr. od najvećih potrošača prirodnih resursa do onih koji trenutačno nemaju minimalni pristup), ispunjavanje minimalnih razina pristupa za ljude koji žive ispod minimalne razine povećalo pritiske na sustav Zemlje i rizike daljnjih transgresija ESB-ova.

Nakon 2050. godine, prema modelima ovih znanstvenika, Zemlja će imati globalnih problema s dostupnošću resursa za najsiromašnije. Politička i društvena transformacija postaju sve veći imperativ i to nam ne govore marginalni ljevičari, nego STEM znanstvenici. Je li vrijeme da ih čujemo?