Od samih početaka firma se reklamirala narativom "najsuvremenijih praksi i tehnologija". Tako su tvrdili u 19. stoljeću implementirajući tada nove tehnologije u španjolski rudnik, a isto tvrde i danas za projekt Jadar u Srbiji.

Nove tehnologije 19. stoljeća značajno su povećale proizvodnju bakra pretvorivši španjolski “Rio Tinto” u najveći rudnik na svijetu.

Intenzivna rudarska aktivnost imala je ogromne ekološke i društvene posljedice. Industrijalizacija je promijenila životni stil lokalnih zajednica koje su postale ovisne o rudarskoj industriji, stoljećima već notorne po očajnim radnim uvjetima.

Kako otvoreni kop uništava okoliš?

Iz ekološke perspektive, otvoreni kop značio je da otpad iz rudnika i procesa taljenja ispušta toksične kemikalije u okoliš, zagađujući rijeku Rio Tinto i okolno područje, utječući na kvalitetu okoliša i zdravlje ljudi i životinja. Voda je postala vrlo kisela, što je izazvalo ozbiljno zagađenje koje traje i danas.

Štoviše, ekološka posljedica ovog oblika rudarenja pretvorila je Crvenu rijeku u okoliš zanimljiv astrobiolozima koji traže oblike života u ekstremnim područjima za koja mislimo da ih život na Zemlji ne bi mogao preživjeti. Samo područje oko rudnika Rio Tinto je postalo poznato kao jedno od najčudnijih “marsovskih” krajolika na Zemlji zbog specifične crvene boje tla i vode.

Prvi prosvjedi i masakr u Huelvi

Prva pobuna protiv Rio Tinta zabilježena je u veljači 1888. godine u Španjolskoj kada su radnici uz pomoć lokalnog stanovništva organizirali prosvjed zahtijevajući bolje radne uvjete i prestanak praksi koje su ugrožavale okoliš. 

Prosvjedi su se uglavnom odnosili na korištenje tehnike gorenja piritnih naslaga, što je ispuštalo otrovne plinove i imalo strašne posljedice za zdravlje lokalnih zajednica. Završila je krvavo jer je na radnike poslana španjolska vojska koja se onda sukobila s prosvjednicima. 

U gradu Huelva vojnici su otvorili vatru na prosvjednike ubivši nekoliko desetaka ljudi (točan broj nikad nije službeno utvrđen, ali neki izvori govore o stotinama mrtvih). Događaj je ostao zapamćen kao Masakr u Huelvi i jedna od najkrvavijih epizoda radničkog otpora u povijesti rudnika. 

Odlazak iz Španjolske i nastavak prosvjeda u drugim zemljama

Španjolska epizoda završila je sredinom 20. stoljeća kada se kompanija povukla iz ove zemlje, a zbog opadanja rezervi minerala i sve većih ekoloških problema, poput činjenice da je Crvena rijeka i danas jedna od najzagađenijih rijeka na svijetu, poznata po visokom udjelu teških metala i vrlo niskom pH, što je rezultiralo gotovo sterilnim ekosustavom.

Povijest Rio Tinta u Španjolskoj završava epizodama nasilnih pobuna, ekoloških katastrofa i dugotrajnog naslijeđa zagađenja koje i danas predstavlja ekološki izazov.

Izlaskom iz Španjolske, Rio Tinto diverzificira svoje poslovanje otvaranjem rudnika u Australiji, Africi, Južnoj Americi i Kanadi. U svim zemljama kompanija se suočava sa sličnim optužbama i brojnim pravnim tužbama često u područjima zaštite ekoloških, ljudskih i radnih prava. Broj tužbi posebno raste posljednja tri desetljeća, vjerojatno uvjetovano i rastom klimatske svijesti.

Pariški sporazum – korporacije moraju preuzeti odgovornost za štetu koju počine

Rast klimatske svijesti i zaostajanje za gotovo svim ciljevima Pariškog sporazuma posljednjih nekoliko godina prisiljava klimatske stručnjake i aktiviste na podizanje sve većeg broja tužbi s ciljem da organizacije – uglavnom međunarodne korporacije – preuzmu odgovornost za klimatsku štetu koju su počinile. 

Veliku Britaniju, u kojoj je sjedište Rio Tinta, uskoro čeka promjena zakona prema kojoj će se tvrtke sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu moći izvesti pred sud zbog kršenja ljudskih prava i štete za okoliš uzrokovane u drugim zemljama. To znači da bi se o primjerima koje ćemo navesti moglo suditi u Velikoj Britaniji.

Tužba koja je pokrenula građanski rat

Jedna od poznatijih svjetskih tužbi protiv Rio Tinta je ona za rudnik Panguna, u Bougainvilleu na Papui Novoj Gvineji za događaje u razdoblju od 1988.-1998., kada je izlijevanje toksičnih kemikalija u okoliš izazvalo nemire i pokrenulo građanski rat, zbog čega je rudnik zatvoren. 

Stanovnici Bougainvillea podnijeli su tužbu protiv Rio Tinta u SAD-u 2000. godine prema Zakonu o zaštiti ljudskih prava (Alien Tort Statute). Tužba je 2013. godine odbačena, ali Rio Tinto je 2020. izrazio volju za sudjelovanjem u procesu sanacije i obeštećenja lokalnim zajednicama, što je završilo nagodbom. 

Građanski rat u Papui Novoj Gvineji tijekom 1980-ih i 1990-ih godina, poznat je kao Bougainvillanski konflikt lokalnog stanovništva protiv vlasti i stranih rudarskih kompanija, uključujući Rio Tinto.

Rudnik Panguna otvoren je 1972. godine i bio je jedan od najvećih rudnika bakra u svijetu. Iako je rudnik generirao značajan prihod za Papuu, lokalno stanovništvo nije dobilo odgovarajuće koristi. Mnogi su smatrali da su njihove zemlje i resursi eksploatirani bez odgovarajuće kompenzacije ili odobrenja. 

Eksploatacija resursa dovela je do teških ekoloških problema, uključujući zagađenje rijeka i uništavanje okoliša. Sredinom 1980-ih godina, nezadovoljstvo je preraslo u organizirani otpor, što je dovelo do formiranja Bougainvillske revolucionarne garde, koju je predvodio Francis Ona. 

Njihov cilj bio je ostvariti neovisnost Bougainvillea od Papue Nove Gvineje i zatvoriti rudnik Panguna. Sukobi su izbili 1988. godine, kada su pobunjenici počeli napadati objekte povezane s rudnikom i angažirali se u gerilskom ratu protiv vladinih snaga. 

Odgovor vlasti bio je vojnog karaktera, što je, baš kao i u Španjolskoj, dodatno eskaliralo nasilje. Kompanija Rio Tinto bila je predmet kritika jer je smatrana odgovornom za mnoge probleme s okolišem i za ekonomske nejednakosti u regiji. Iako kompanija nije izravno sudjelovala u sukobu, njena prisutnost i politika doprinijeli su nezadovoljstvu među lokalnim stanovništvom. Da se i sama kompanija smatra odgovornom za sukobe pokazuje nagodba iz 2020. godine. 

Sukob je trajao do kraja 1990-ih, uz veliki broj civilnih žrtava i raseljenih osoba. Procjenjuje se da je tijekom sukoba poginulo između 10.000 i 20.000 ljudi. Vojna akcija protiv pobunjenika bila je brutalna, a mnogi su pretrpjeli teške posljedice. 

Završio je mirovnim sporazumom 1998. godine, ali su ožiljci sukoba ostali, a Bougainville je kasnije stekao autonomiju i održao referendum o neovisnosti 2019. godine.

Ovaj drugi krvavi primjer pokazuje da aktivnosti ove kompanije u Srbiji, obzirom na već velike društvene prosvjede, odluka o otvaranju rudnika litija u Srbiji nije nimalo bezazlen projekt. S druge strane, uzevši u obzir povijest čudi prvi projektni prijedlog kompanije da izgradi vrlo zagađujući rudnik otvorenog kopa.

Druga tužba na Papui Novoj Gvineji

No, problemi Rio Tinta s lokalnim zajednicama nisu iscrpljeni s ova dva primjera. Kompanija je 1994. zaradila još jednu tužbu na Papui Novoj Gvineji, a zbog drugog rudnika (bakra i zlata) – Ok Tedi i zagađenja rijeke Fly. 

Posljedica ovog zagađenja bila je uništena poljoprivreda i ribarstvo više lokalnih zajednica. Kompanija se nagodila i u ovom slučaju 1996. godine isplativši odštetu i obvezavši se na smanjenje ekoloških šteta. Rudnik je kasnije prešao u ruke lokalne vlasti. 

Tužbe u Indoneziji, Egiptu, Madagaskaru i Australiji

Tu su još tužbe za povredu radničkih prava u Indoneziji (Grasberg rudnik, 1996.) koje su završile bez nagodbi ili sudskih presuda, no kompanija se povukla iz projekta 2018. godine. 

Godine 1997. Rio Tinto tužen je i u Egiptu zbog zagađenja Sueskog kanala, a zbog izlijevanja toksičnih kemikalija. Egipatska vlada pokrenula je pravni postupak, ali slučaj je riješen putem nagodbe, pri čemu je Rio Tinto platio kazne i sanaciju. 

Za zagađenje okoliša tuženi su i na Madagaskaru 2013. godine za slučaj rudnika Ilmenita. Kompanija se suočila s optužbama za korupciju i uništavanje okoliša, ali do sada nije došlo do značajnih pravnih posljedica. Slučaj se još uvijek razvija zbog javnog pritiska. 

U Australiji tvrtka je tužena 2020. godine zbog uništenja 46.000 godina stare špilje Juukan Gorge koja je bila svetište Aboridžinskih zajednica Puutu Kunti Kurrama i Pinikura. Nakon masovnog pritiska javnosti i istrage, vodstvo Rio Tinta priznalo je odgovornost, a nekoliko rukovoditelja dalo je ostavke. Iako nije bilo formalne tužbe, slučaj je završio ostavkama i promjenama u upravljačkoj strukturi, ali bez sudske presude.

Kršenje prava naroda Apači u SAD-u

”Šećeri na kraju” – tužba za kršenje ljudskih prava u SAD-u u Oak Flatu, u Arizoni, 2021.godine i Jadro u Srbiji. Projekt rudnika bakra Resolution Copper u Arizoni optužen je za kršenje prava naroda Apača, jer bi rudnik uništio sveto područje Oak Flat. Apači su pokrenuli pravne procese protiv Rio Tinta, no projekt još uvijek čeka sudsku presudu. 

Prosvjedi i suspenzija projekta u Srbiji

U Srbiji su 2021. i 2022. godine protiv Rio Tinta pokrenute pravne i građanske akcije zbog planova za otvaranje rudnika litija u dolini Jadra, zbog potencijalnih ekoloških rizika. Nakon masovnih prosvjeda i pritiska javnosti, vlada Srbije suspendirala je projekt početkom 2022. godine. Projekt je obustavljen bez sudske presude, ali se može smatrati oblikom administrativne obustave.

Od tada do danas zabilježeni su posjeti brojnih europskih dužnosnika Srbiji s agendom da licencu za iskapanje litija iz okolice rijeke Jadar priskrbe upravo oni, a ne, recimo, kineski ili drugi neeuropski kapital, čime Europa također nastoji Srbiju još više vezati uz sebe ekonomski i politički.

Lekcija koju Rio Tinto mora naučiti

Pomislili bismo da je kompanija naučila svoju povijesnu lekciju o tome da će gdje god dođu, lokalno stanovništvo reagirati na brutalnu eksploataciju resursa i zagađivanje okoliša te posljedično zdravlja lokalnih zajednica, no izgleda da bez pravne odgovornosti međunarodne korporacije teško uče svoje lekcije.