Kako klimatske promjene nastavljaju povećavati učestalost i žestinu suša i nestašice vode diljem svijeta, sve će se više stanovništva suočiti s pritiscima traženja boljih životnih uvjeta.

Kada pričamo o selidbama ljudi, odnosno migracijama vezanima uz klimatske promjene, obično pričamo o ljudima u pokretu s globalnog juga ka globalnom sjeveru. No, nova studija objavljena u Nature Climate Change uzela je u obzir unutarnje migracije – unutar jedne zemlje – i uočila obrasce napuštanja dijelova zemalja koji su suši u korist stabilnijih dijelova iste države.

Još važnije, ove se migracije poklapaju i s uzorkom napuštanja ruralnih dijelova u korist urbanih. Također odgovara i obrascu napuštanja juga zemalja u korist sjevera istih zemalja.

Procesi isti u svim zemljama

Takvi rezultati su poprilično zanimljivi jer otkrivaju da je proces kojeg dekadama zovemo tek urbanizacijom, usko vezan s klimatskim promjenama – pogotovo sušama. Međunarodni institut za primijenjenu analizu sustava (IIASA) analizirao je popise stanovništva od 1960. do 2016. u 72 zemlje, a s ciljem prepoznavanja ranijih uzoraka migracija vezanih na klimatske promjene. Rezultati pokazuju da su procesi isti u svim zemljama – s juga na sjever, iz sušnih područja u vlažnija. Okolišni stres utječe na migraciju unutar nacionalnih granica.

Mnogi migranti napuštaju domove zbog klimatskih promjena te se sele u urbana područja, pridonoseći trendovima rapidne urbanizacije koji su uočeni u brojnim zemljama, piše glavni autor Roman Hoffmann, koji vodi Grupu za istraživanje migracija i održivog razvoja pri IIASA-i:

“Naša analiza pokazuje da se unutarnja migracija—koju smo definirali kao kretanje između podnacionalnih regija unutar zemlje—povećava u regijama pogođenima sušom i isušivanjem, posebno u hiper-sušnim i sušnim regijama. Učinci su najizraženiji u poljoprivrednim ovisnim i ruralnim područjima, gdje su sredstva za život vrlo osjetljiva na promjenjive klimatske uvjete”.

Regionalne razlike

Analiza je otkrila regionalne razlike. Najopasnije suše i dezertifikacije događaju se u dijelovima Afrike, na Bliskom Istoku, u Južnoj Americi i u Južnoj Europi. Upravo su to regije gdje prevladavaju poljoprivredne djelatnosti i regije u kojima je klima već suha. Kombinacija ekonomskih i ekoloških problema u tim regijama stvara snažan motiv za migracije.

Globalno gledano, nalazi studije pokazuju sveukupnu veću mobilnost u bogatijim područjima, u kojima bi migracijska ograničenja mogla biti manja. Unutar zemalja, obično su siromašnije regije te koje imaju veću stopu iseljavanja prema bogatijim područjima kada su pogođena klimatskim stresom.

Osim regionalnih razlika, studija također dokumentira velike heterogenosti u obrascima migracije među skupinama stanovništva. U manje razvijenim zemljama, mlađe radno sposobne odrasle osobe (15-45) sa srednjom razinom obrazovanja najvjerojatnije će migrirati kao odgovor na sušu i povećanu suhoću. U bogatijim zemljama, starija populacija na svim razinama obrazovanja pokazuje jače migracijske obrasce.

Stanovništvo

“Odgovarajuća infrastruktura, zdravstvene usluge i sustavi socijalne podrške ključni su u urbanim područjima koja sve više apsorbiraju migrante izazvane klimatskim promjenama”, napominje koautor Guy Abel, istraživač u Istraživačkoj grupi za migracije i održivi razvoj IIASA, za Phys.org.

Osim toga, istraživanje naglašava važnost potpore ranjivim populacijama, uključujući one koje ne mogu migrirati zbog ograničenja resursa. Politike koje promiču diverzifikaciju sredstava za život, mreže socijalne sigurnosti i izgradnju otpornosti u pogođenim zajednicama mogu pomoći u ublažavanju prisilne migracije i raseljavanja, istovremeno štiteći one koji ostaju.