Nakon više od dvadeset godina istraživanja utjecaja mikroplastike, znanstvenici smatraju dokazanim da se ona nakuplja u okolišu u značajnoj mjeri te upućuju alarmantna upozorenja čovječanstvu.

Dokazi o nakupljanju mikroplastike u okolišu su opširni, a rasprostranjenost ovi štetnih čestica je jako široka. Toksikološki učinci potvrđeni su na svim biološkim razinama: od sićušnih insekata na dnu hranidbenog lanca do vrhunskih grabežljivaca. Znanstvenike brinu indicije o  štetnim učincima na ljudsko zdravlje.

Mikroplastika nastaje iz više izvora, uključujući gume, tekstil, kozmetiku, boju i fragmentaciju većih predmeta. Prisutna je u u hrani i piću, a otkrivena i u stanicama diljem ljudskog tijela. Mikroplastika je općenito prihvaćena kao plastične čestice veličine pet mm ili manje. Neke se mikroplastike namjerno dodaju proizvodima, poput mikrozrna u sapunima za lice.

Ključni izvori

Drugi nastaju slučajno kada se veći plastični predmeti pokvare – na primjer, vlakna koja se oslobađaju kada perete odjeću od flisa.

Studije su identificirale glavne izvore mikroplastike: kozmetička i sredstva za čišćenje, sintetički tekstil, automobilske gume, gnojiva, plastične folije koje se koriste kao malč u poljoprivredi, konopi i mreže za ribolov, “gumena ispuna” koja se koristi u umjetnoj travi, recikliranje plastike.

Znanost još nije utvrdila brzinu kojom se veća plastika razlaže u mikroplastiku. Također još uvijek istražuju koliko brzo mikroplastika postaje “nanoplastika” — čak i manje čestice nevidljive oku, pišu autori u radu objavljenom na Scienceu.

Zagađeni oceani

Teško je procijeniti količinu mikroplastike u zraku, tlu i vodi, kažu znanstvenici, ali su ipak pokušali. Na primjer, studija iz 2020. procjenjuje da između 0,8 i 3 milijuna tona mikroplastike uđe u Zemljine oceane godišnje. Nedavno izvješće sugerira da bi istjecanje u okoliš na kopnu moglo biti tri do deset puta veće od onog u oceane. Ako je točno, to znači između 10 i 40 milijuna tona ukupno.

Do 2040. ispuštanje mikroplastike u okoliš moglo bi se više nego udvostručiti. Čak i kada bi ljudi zaustavili protok mikroplastike u okoliš, razgradnja veće plastike bi se nastavila. Mikroplastika je otkrivena u više od 1300 životinjskih vrsta, uključujući ribe, sisavce, ptice i kukce. Neke životinje zamijene čestice za hranu i progutaju je, što dovodi do oštećenja kao što je začepljenje crijeva. Životinje također stradaju kada plastika u njima ispušta kemikalije.

U našim je tijelima

Koncentracije mikroplastike u hrani uvelike variraju — što znači da razine izloženosti kod ljudi diljem svijeta također variraju. Međutim, neke su procjene, poput one da ljudi svaki tjedan progutaju plastike u vrijednosti od kreditne kartice, jako pretjerane. Kako je oprema napredovala, znanstvenici su identificirali manje čestice. Pronašli su mikroplastiku u našim plućima, jetri, bubrezima, krvi i reproduktivnim organima. Mikroplastika je prešla zaštitne barijere u naš mozak i srce.

Dok dio mikroplastike eliminiramo kroz urin, izmet i pluća, mnogi dijelovi ostaju u našim tijelima dugo vremena. I priroda mikroplastike se razlikuje. Primjerice, sadrže različite kemikalije i različito djeluju na tekućine ili sunčevu svjetlost. U konačnici, jedini način da se ovo zagađenje počne smanjivati, preporučuju znanstvenici, jest da se plastika redizajnira kako bi se spriječilo ispuštanje mikroplastike.