Sci-Tech

#eko

Bogate zemlje ne žele razgovarati o pravednoj zelenoj tranziciji

Bogate zemlje ne žele razgovarati o pravednoj zelenoj tranziciji

Bogate zemlje nisu prisustvovale pregovorima o pravednoj klimatskoj tranziciji u Gani i odbile su razgovarati o "škakljivim" pitanjima.

Razgovori Ujedinjenih naroda o tome kako globalnu zelenu tranziciju učiniti pravednom izazvali su prošlog tjedna frustraciju među zemljama u razvoju, jer bogate zemlje nisu osobno prisustvovale konferenciji u Gani. Razvijene zemlje također su odbile razgovarati o “škakljivim” pitanjima.

Oko 30 zemalja u razvoju poslalo je državne službenike u hotel s pet zvjezdica u Gani na službene UN-ove rasprave o “mjerama odgovora” koje bi trebale riješiti kako maksimizirati koristi i minimizirati negativne učinke zelene tranzicije, piše Climate Change News.

Online aplikacije

Sve su se nacije na prošlogodišnjoj konferenciji o klimi COP28 složile održati posljednji krug razgovora u hibridnom formatu. Da bi sada ignorirale taj hibridni format. Naime, umjesto u živo u Gani, razvijene zemlje, tj. zemlje globalnog sjevera, ili zemlje ekonomske jezgre – sve više manje sinonimni pojmovi – ako su prisustvovale, prisustvovale su preko aplikacije za online sastanke.

Pritom su, primijetili su delegati zemalja globalnog juga – tokom dva dana u pravilu imali ugašene kamere. Stoga, jesu li uopće prisustvovali, teško je procijeniti. S ugašenim kamerama “prisustvovali” su SAD, EU i UK. Novinar koji je za Climate Change News pratio događaj zaključio je kako su “njihovi rijetki doprinosi loše primljeni u zemljama u razvoju”.

Perfidnost i cinizam pokušaja razvijenih zemalja da hine volju za sanacijom štete koju su napravile očituje se u primjerima koje su navodili delegati globalnog juga. Na primjer, električni motocikli koji su trebali biti dio rješenja, zapravo završavaju s praznim baterijama kao smeće bačeno uz cestu na Maldivima. Daljnju štetu imaju učinci EU propisa o krčenju šuma na industriju kakaovca u Gani.

Porez na ugljične emisije

Probleme i uvrijeđenost zemalja ekonomske jezgre izazvalo je i spominjanje poreza na ugljične emisije. Na to su se predstavnici razvijenih zemalja posebno uvrijedili. Južnoafrički delegat Mahendra Shunmoogama upitao je predstavnicu EU-a, dužnosnicu belgijske vlade Catherine Windey, kako funkcionira mehanizam prilagodbe granica EU-a ugljika – porezni sustav koji bi trebao biti u potpunosti uspostavljen do 2026., a neka gospodarstva u nastajanju, poput Južne Afrike, smatraju ga protekcionističkim mjerama koje će oštetiti njihova gospodarstva. Južnoafrički delegat objasnio je da  EU porez na ugljik u obliku u kojem je trenutno predložen, nije kompatibilan s načelom “do no harm” odnosno “ne učini nikakvu štetu”.

Belgijanka Windey odgovorila je da se ovaj dijalog “ne bi trebao baviti pojedinačnim politikama stranaka, tako da neće ulaziti u tu raspravu ovdje”. Nakon kritike Brazila, Južne Afrike i Saudijske Arabije, europski predstavnici, naravno u najpristojnijoj europskoj maniri, skrušeno su se ispričali manjkom interesa za konferenciju te su se kao i obično opravdali prevelikim obavezama.

Dodavši da se u isto vrijeme s konferencijom u Gani održavaju sastanci G20 i Opća skupština Ujedinjenih naroda. Ne čudi da su umjesto razgovora o plaćanju svojih povijesnih dugova, europske zemlje odabrale sastanke na višim razinama moći na kojima će im se omogućiti da izbjegnu plaćanje štete koju su stotinama godina činili.

Budući da delegati globalnog juga nisu ni na ovoj konferenciji uspjeli nametnuti temu odštete koju bi globalni sjever trebao platiti globalnome jugu za klimatsku štetu, delegati sa sjevera uspjeli su nametnuti indignaciju argumentima da zapravo ne postoji dogovor o tome da bi rasprave trebale biti ograničene na povrat duga. Stoga je spomenuti južnoafrički delegat optužio one s ugašenim kamerama za revizionističku agendu.

Gubljenje vremena

U konačnici, delegati juga, zaključili su da je konferencija bila čisti gubitak vremena te da se nije raspravljalo ni o čemu vrijednome. Ova konferencija trebala bi dobiti svoj nastavak u Bakuu u studenome, ali ima li to išta smisla, ako je iz većine informacija ove godine jasno sve više i više da zemlje odgovorne za klimatske promjene nemaju nikakvu namjeru popraviti štetu koju su napravile.

Indikator je to hitne i nužne promjene Pariškog sporazuma – ili čak osmišljavanje novoga – koji bi u svakoj odredbi imao navedenu i sankciju i penalizaciju, jer Pariški sporazum krojen je po mjeri lobista i kapitalista najštetnijih industrija. Kao takav, nikada neće riješiti ozbiljne društvene probleme pred kojima se nalazimo.

Konferencija u Gani, tek je jedna mala “kap u slapu” nepravde koju Europa i SAD rade nad ostatkom svijeta.


Reci što misliš!