Stanovnici i ribari s otoka Raba održali su drugi mirni prosvjed protiv plana o marikulturi u rapskom akvatoriju. Ova industrija je potrebna, ali mnogo je elemenata na koje treba obratiti pozornost, kaže profesor Kružić s PMF-a.

Plutajući kavezi za uzgoj ribe sve su brojniji na Mediteranu iz godine u godinu jer se proizvođači diljem Sredozemlja nadmeću u uspješnosti poslovanja. Pritom, međutim, ne razmišljaju o negativnom utjecaju marikulture na ekosustav.

Petar Kružić, profesor na Zoologijskom zavodu u Laboratoriju za Biologiju mora na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, bavi se ekologijom mora i utjecajem klimatskih promjena na bentoske organizme. On upozorava da se radi o osobito prljavoj industriji koja ostavlja veliki trag na okolišu te kako bi vlasnici uzgajališta trebali daleko više pažnje posvetiti ekologiji.

”Marikultura je nužna, ali je isto tako i problem. I kavezi onečišćuju more – ne guma ili plastika za plutanje kaveza kako piše u jednoj studiji utjecaja na okoliš, već ono što je unutar kaveza – ali se o tome malo priča. Nisam protiv marikulture, ali budimo pametni i ne pretjerujmo”, poručuje profesor.

Najveći je utjecaj na morsko dno

Utjecaj uzgoja marikulture na morski okoliš uvelike ovisi o vrsti, metodi uzgoja, gustoći naseljenosti vrsta koje se uzgajaju, vrsti hrane kojim se one hrane, hidrografiji lokacije i uzgojnoj praksi. Općenito, oko 85 posto fosfora, do 90 posto ugljika i do 95 posto dušika koji se unose u sustav uzgoja morske ribe kao hrana može se izgubiti u okolišu rasipanjem te hrane, izlučivanjem riba proizvodnjom fecesa i samim disanjem, opisuje.

Čišćenje obraslih kaveza za uzgoj također može dodati organsko opterećenje moru. Problemi uzrokovani velikim opterećenjem organskim tvarima i hranjivim tvarima sukobljavaju se s drugim načinima korištenja obalnog područja.

Korištenje kemikalija (terapeutika, vitamina i protuobraštajnih boja) te moguće uvođenje patogena i novih genetskih sojeva također je izazva zabrinutost za morski okoliš, upozorava Kružić.

Unatoč velikom opterećenju onečišćenjem, rezultati istraživanja raznih studija pokazuju da se oko 25 posto ugljika, 20 posto dušika i 50 posto fosfora od unosa hrane u sustav uzgoja akumulira u sedimentima na morskom dnu, a značajan utjecaj vidljiv je najmanje jedan km od samog uzgajališta. Najveći utjecaj je na morsko dno, gdje dolazi do cvjetanja bentoskih nitrofilnih alga, anoksije (nestanka kisika) i posljedično smanjenja raznolikosti bentoskih organizama.

Može li marikultura biti ekološki održiva?

”Uzgoj morske ribe može biti održiv pod uvjetom da se zagađenja koja stvaraju ribogojilišta značajno smanje pažljivim odabirom mjesta, kontrolom gustoće uzgajanih organizama, poboljšanom formulacijom hrane i integriranom polikulturom”, pojašnjava profesor. Potrebno je također provesti pravednu procjenu utjecaja na okoliš i stalno godišnje praćenje (monitoring) kako bi se osiguralo da je marikultura ekološki održiva, dodaje.

Jadran je već sada dovoljno opterećen uzgajalištima, koja ne idu pod ruku s turizmom, osim u potrebi proizvodnje hrane – koje se opet proizvodi više za izvoz, a manje za domaće potrebe. Smatra kako je ideja da Hrvatska poveća proizvodnju uzgojene ribe i bude prva u tom području u Sredozemnom moru suluda i nespojiva s granom koje najviše pridonosi BDP-u Hrvatske, a to je turizam.

”Iskreno, već i sa samim turizmom pretjerujemo, jer sve više postaje masovan, a kanalizacijski ispusti, nažalost, završavaju opet u moru”, ističe Kružić.

Primjera i radova o onečišćenju mora marikulturom ima jako puno, kao i radova koji opisuju negativan utjecaj ove industrije na morske cvjetnice. Posidonija je jako ugrožena marikulturom, naglašava, dodajući kako često u studijama pišu da na lokacijama budućih uzgajališta nema posidonije, iako većinom to nije točno.

Prosvjed Rabljana

Posljednjih mjeseci su se protiv plana o razvoju marikulture na noge digli Rabljani koji su u subotu, 21. rujna, održali drugi mirni prosvjed. Radi se o tome da su prostornim planom Primorsko-goranske županije na području općine Lopar, na sjevernom dijelu otoka Raba, u pripremi tri lokacije ribogojilišta.

Mještani, ribari i ostali poduzetnici uvjereni su kako bi to predstavljalo opasnost i za more i za turizam, time i za cijelo gospodarstvo otoka koje se naslanja na turistički sektor.

Prema prostornom planu županije, ribogojilišta bi se razmjestila u akvatoriju Golog otoka, Grgura te ispod Rapskog rta Sorinj na početku uvale Supetarske Drage gdje je turizam osobito intenzivan. Dražani strahuju kako bi morske struje s rta Sorinj nečistoću donijele unutar uvale Supetarske Drage, a Loparani se boje za svoje prekrasne plaže.

”Treba triput razmisliti o ciljevima. Želimo li imati čisto more – a već sada to, nažalost, više nije – i turiste na Jadranu, tada marikultura tu ne pripada. Već i sad je imamo dovoljno. I previše”, apelira profesor Kružić.

Smatra kako, osim toga, u moru treba odgovorno gospodariti ribljim fondom, ”ali i tu smo jako zakazali”, dodaje. ”Ribarimo bez kontrole i to nije dobro. Ako sada ne preokrenemo razmišljanja koja mnogi imaju o Jadranu kao neiscrpnom izvoru za bogaćenje pojedinaca, loše nam se piše”, uvjeren je.