Sagorijevanje biomase i požari ostavljaju traga u obliku zagađenja atmosfere u Zagrebu, pokazuje novo istraživanje hrvatskih znanstvenika koje će biti u potpunosti objavljeno u kolovozu.

Zanimljivo istraživanje hrvatskih znanstvenika o zagađenju u Zagrebu uzrokovanom sagorijevanjem biomase bit će objavljeno u kolovozu u časopisu “Atmospheric Pollution Research“, a dijelovi istraživanja dostupni su već sada.

Studiju su proveli istraživači s Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada Suzana Sopčić, Gordana Pehnec i Ivan Bešlić. Naslov rada je “Specific biomass burning tracers in air pollution in Zagreb, Croatia“, a srećom, bit će objavljen u časopisu otvorenog izvora, inače ga ne bismo mogli pročitati, jer je hrvatska pretplaćena na sramotno premaleni broj znanstvenih časopisa u svim poljima.

Lebdeće čestice

U objavljenom sažetku autori naglašavaju da se radi o prvim izmjerenim podacima o specifičnim obilježivačima izgaranja biomase u Zagrebu. Studija je otkrila izvore gorenja bezvodnošećerne mase u atmosferskim česticama u Zagrebu, na urbanim lokacijama rezidencijalnog karaktera smještenim u sjevernom i južnom dijelu grada. Do sada je u Hrvatskoj, kao i u Zagrebu, slabo ispitana prisutnost anhidrošećera u lebdećim česticama, što prikazane rezultate čini vrlo značajnim u razlikovanju prisutnosti spaljivanja biomase u ukupnom onečišćenju zraka, ističu autori.

Spaljivanje biomase smatra se obnovljivim izvorom energije čija se upotreba u kućanstvima brzo povećava diljem Europe, napominju autori (a dodajmo kratko da je svrstavanje sagorijevanje biomase za proizvodnju toplinske energije jedan od načina na koji se u Europskoj uniji manipulira kriterijima zelenosti i održivosti) i nastavljaju: “Uz sve prednosti koje karakteriziraju takav energent, postoji nekoliko nedostataka ponajviše sa stajališta kvalitete zraka, a posljedično i s obzirom na utjecaj koji može imati na zdravlje ljudi i klimatske promjene”.

Autori ističu kako je studija istraživala prisutnost obilježivača specifičnih za izgaranje biomase u zraku Zagreba, “grada pogođenog povećanim onečišćenjem zraka uglavnom tijekom zime”. Markeri gorenja biomase u smislu anhidrošećera, odnosno levoglukozana, manozana i galaktozana praćeni su u česticama PM10.

Anhidridni šećeri su derivati monosaharida koji nastaju tijekom procesa sagorijevanja drvne mase, a njihova prisutnost u lebdećim česticama upućuje na onečišćenje zraka izazvano gorenjem biomase.

Sezonske varijacije

Kako piše glavna autorica Suzana Sopčić u svom istraživanju na istu temu iz 2021. godine: “Ovakvi spojevi prepoznati su kao vrlo pouzdani indikatori gorenja biomase upravo zbog toga što se uglavnom ne oslobađaju prilikom nekog drugog prirodnog ili antropogenog onečišćenja. Ovisno o uvjetima izgaranja kao što su temperatura, dostupnost kisika te vrsta i vlažnost biomase, mogu se formirati tri izomera anhidridnih šećera”. Iako je levoglukozan najzastupljeniji i najčešće se određuje za dokazivanje onečišćenja nastalog gorenjem biomase, njegovi izomeri manozan i galakozan također imaju važnu ulogu u interpretaciji rezultata.

Naime, omjer njihovih masenih koncentracija ukazuje na vrstu biomase (tvrdo/meko drvo, trava, lišće) te radi li se o kućnom ložištu ili vanjskom požarištu, piše autorica. Njezina istraživanja pokazuju kako postoje značajne sezonske varijacije u prisutnosti ovih tvari u PM10 lebdećim česticama. Pritom su sve čestice znatno prisutnije u hladnijim dijelovima godine, dok su u ljeto i proljeće zabilježene znatno niže koncentracije ahidrida u atmosferi u Zagrebu.

U istraživanjima se pokazalo da levoglukozan visoko korelira s regionalnim požarima. To je zato što plin koji se emitira pirolizom drva (biomasa) sadrži značajne količine levoglukozana. Levoglukozan je marker za izgaranje ugljena kao i drva. Detalje ćemo čitati u kolovozu.