Naslage bazaltnih stijena na dnu oceana imaju veliki potencijal apsorpcije ugljičnog dioksida, plina koji zadržava toplinu u našoj atmosferi.

Jedna od vizija znanstvenika, koji rade na projektu Solid Carbon, jest izgraditi platforme na oceanima, na kojima bi se umjesto vađenja nafte, “ubrizgavalo” ugljični dioksid u morsko dno.  Prema njihovim nacrtima, kroz vjetroturbine “usisavao” bi se ovaj plin iz zraka te pumpao u rupe na morskom dnu.

Ako bi sve išlo prema njihovu planu, CO2 zauvijek bi ostao pohranjen u stijenama na dnu oceana, a razliku od drugih tehnika skladištenja, ne bi dolazilo do vraćanja ugljika u atmosferu i daljnjeg zagrijavanja planeta.

Zapravo, riječ je o prirodnom procesu, koji se već odvija na Zemlji jer su bazaltne stijene, kojima obiluju neke morske lokacije, vrlo reaktivne i sastavljene od metala koji skladište CO2 i kemijski se spajaju s njim te formiraju karbonatne minerale. Bazalt je razlomljen i porozan pa ostavlja dovoljno prostora za nove karbonate koji mogu popuniti praznine.

Primjerice, na Islandu, projekt nazvan CarbFix bio je eksperiment koji se pokazao uspješnim, a CO2 se otapao u vodi da bi se potom ubrizgavao u podzemni bazalt. Istraživanje je pokazalo kako se u roku dvije godine CO2 duboko pod zemljom mineralizirao i pretvorio u stijenu.

Tijekom pilot projekta Solid Carbon poslao bi se brod s uskladištenim CO2 na neku lokaciju u oceanu. Potom bi se ondje izbušila rupa na morskom dnu, u koju bi se ubacio CO2. No najveći problem za testiranje ove metode je financiranje jer za provedbu pilot-projekta potrebno je 60 milijuna dolara.