Albedo efekt na nekim dijelovima planete može izazvati zagrijavanje što može djelomično ili čak potpuno premašiti korist od sadnje stabala s ciljem skladištenja ugljika, no to nije jedina strana medalje.

Već godinama postoje nedoumice oko toga može li zbog albedo efekta sadnja šuma zapravo imati učinak suprotan od željenoga.

Iako na terenu postoje brojni projekti “vraćanja šuma” i sadnje drveća, poput opasavanja pustinja sa “zelenim zidovima“, znanstvenici oprezno upozoravaju da postoje razlike u tome gdje se sadi drveće; te da sadnja novih šuma ili šuma pogrešnog sastava može izazvati negativne klimatske posljedice.

Odnosno, može povećati globalno zatopljenje umjesto da ga smanji. Oprezno, zbog toga što je kompanijama koje provode krčenja šuma za kapitalnu korist vrlo lako izokrenuti i izmanipulirati ovaj argument da nastave sa pristupom “business as usual“.

Međutim, sadnja stabala, odnosno pošumljavanje nekog područja – na primjer pustinja – ne provodi se samo s ciljem smanjenja globalnog zatopljenja, već i očuvanja ekosustava, podzemnih voda, plodnosti tla i razine humusa, proizvodnje hrane.

Stabla se sade i s ciljem stabiliziranja zajednica koje žive u područjima gdje je tlo toliko erodiralo da ne može proizvoditi hranu, pa povratno imamo pojavu gladi i brutalnog siromaštva u takvim društvima.

Ljudi su životno ugroženi

To sve onda vodi ka masovnim emigracijama i svim poteškoćama koje dolaze uz to, kao što je masovni gubitak života ionako životno ugroženih ljudi. Jedan od načina da se saniraju takvi društveni procesi, na globalnoj razini adresiraju se oporavljanjem neplodnih tala na globalnom jugu.

I to funkcionira. Tamo gdje je povraćena plodnost tla, smanjile su se emigracije, povećala zaposlenost, pismenost žena (na primjer u Indiji), i prehrambena neovisnost.

Međutim, sada nam znanstvenici kažu da sadnja stabala upravo tamo gdje su najviše potrebna mogu imati suprotan učinak i povećati zatopljenje, umjesto da ga smanje.

Što je albedo?

No, prvo objasnimo uopće što je to albedo. To je riječ iz latinskog jezika za broj koji pokazuje koliko se svjetlosti reflektira s površine nekoga tijela.

To je omjer svjetlosti koja se reflektira od neke površine i svjetlosti koju neka površina upije.

Potpuno bijelo tijelo reflektira natrag svu svjetlost i ima albedo jednak jedan, dok apsolutno crno tijelo ne bi odrazilo ništa i imalo bi albedo jednak nuli, objašnjava Wikipedia. Za naše potrebe, pojednostavimo stvari i kažimo da se uzima kako je za klimatske promjene bolje ostvariti veći albedo.

Veću refleksiju svjetla, odnosno veći albedo, imaju tijela prekrivena gustim oblacima ili ledom, a manji tamna stjenovita tijela. To znači da će veći albedo učinak imati svjetlije površine poput permafrosta, ledenjaka i snijegom pokrivenih područja, kao i travnjaci, naspram poljoprivrednog zemljišta, gustih tamnih šuma i urbanih površina.

U meteorologiji se vrijednosti albeda određuju za različite vrste površine tla. Albedo za tlo prekriveno šumom iznosi pet do deset posto, suhom zemljom 10 do 15 posto, travom 25 posto, svježim snijegom 80 posto.

Drugim riječima, ako se područje pokriveno snijegom zagrije, snijeg se otapa što dovodi do smanjenja albeda, više Sunčeve svjetlosti se upija i temperatura još više raste.

Vrijedi i obratno: ako se snijeg uhvati na površini, dolazi do hlađenja. Jačina učinka albeda ovisi o promjeni u albedu i količini osunčanosti; stoga učinak može biti izuzetno velik u tropskim krajevima – odnosno, albedo može biti jako malen.

Za razliku od površina pokrivenih snijegom, drveće, i šume obično imaju tamniju boju i upijaju više sunčeve svjetlosti, zadržavajući je na Zemlji – obično u obliku viška topline. Budući da obnavljanje pokrova drveća često uključuje zamjenu svjetlijih pokrova zemlje – poput travnjaka – tamnijima –  drvećem – to može dovesti do određenog stupnja globalnog zatopljenja, ističu istraživači Susan Cook-Patton, Natalia Hasler, Christopher A Williams i Peter Ellis u članku objavljenom u časopisu Nature krajem ožujka.

Njihova studija pokazuje da na nekim mjestima ovo zagrijavanje može djelomično ili čak potpuno nadmašiti korist od skladištenja ugljika u stablima. Oni su mapirali područja učinka albedo efekta za cijeli planet. Njihove karte otkrivaju da bi klimatske prednosti sadnje drveća u savanama u Africi i središnjoj Aziji bile najviše smanjene albedom. Ali, također identificiraju područja koja pružaju  pozitivne koristi za ublažavanje klimatskih promjena u svim biomima.

Na nekim mjestima, sadnja drveća mijenja albedo dovoljno da zatamni područje i time upije još više topline umjesto da je reflektira natrag u svemir. Na drugim mjestima, utjecaj albeda ne nadmašuje uklanjanje ugljika čime pridonosi ukupnom globalnom učinku hlađenja.

Razumijevanje i kvantificiranje ovih varijacija u albedu i promjeni ugljika presudno je za uspjeh projekta koji ima za cilj obnovu drveća za ublažavanje klimatskih promjena. Njihove karte pokazuju da će na mnogim mjestima sadnja novih stabala vjerojatno pridonijeti globalnom zatopljenju. To uključuje suhe ekosustave središnje Azije i regije Sahel u Africi, kao i sjeverne dijelove Sjeverne Amerike, Europe i Azije – područja koja smo istaknuli kao ona gdje postoje najveći projekti pošumljavanja s ciljem smanjenja procesa širenja pustinja i stabiliziranja ekosustava i zajednica koje tamo žive.

Na nekim se područjima mijenja

Znanstvenici stoga ističu kako su svi biomi imali barem neka klimatski pozitivna mjesta. Štoviše, na nekim se lokacijama albedo mijenja malo ili nimalo, poput jugoistočne Azije, središnje Afrike i Amazone, što znači da se potpuno poništava argument da nije potrebno saditi nove šume čak i u tropskoj Amazoni.

Albedo je zapravo je mnogo jači u tropskim krajevima – nego u zemljama bogatima snijegom – jer je u tropima sunčevo zračenje jače i snažnije. Kad brazilski zemljoposjednici sijeku tamnu prašumu da je zamijene još tamnijom obradivom zemljom, prosječna temperatura područja raste oko tri stupnja Celzijusa.

Jedno od važnijih ishoda njihovog istraživanja je da na prostorima tundre najbolji učinak postiže zasađivanje 311 milijuna hektara stabala umjesto planiranih 889 milijuna hektara, jer bi upravo ta brojka postigla najbolji klimatski učinak i sa manje stabla imala dva i pol puta bolji učinak skladištenja ugljika.

To pokazuje da je nužno strateški planirati s obzirom maksimalnog učinka za klimu jer je moguće postići više s manjim ulaganjima i utjecajima na prostor.

Ohrabrujuće, studija također otkriva da su stotine tisuća projekata sadnje drveća na terenu obično koncentrirani na mjestima gdje je potencijal za uklanjanje ugljika visok, a promjena albeda umjerena.

To sugerira da su projekti koji su u tijeku ili planirani koncentrirani na mjestima koja su dobra za postizanje ublažavanja klimatskih promjena.

Međutim, većina – oko dvije trećine – ovih projekata na terenu još uvijek se suočava s albedo offsetom od najmanje 20 posto, što ukazuje da bi većina – ako ne i svi – projekti trebali uzeti u obzir promjenu albeda u svom računovodstvu, ističu znanstvenici.