Kontroverza oko odluke Japana da ispusti radioaktivnu vodu iz nuklearne elektrane Fukushima u Tihi ocean, ne stišava se ni više od pola godine kasnije.

Može li radioaktivna voda u Fukushimi predstavljati trajnu prijetnju ljudima i okolišu? Pitanje je to na kojeg su pokušali odgovoriti znanstvenici Awadhesh N. Jha, Maria F. Ferreira i Andrew Turner sa Sveučilišta u Plymouthu u Velikoj Britaniji.

Podsjetimo prvo kako je Japan počeo s 30 godina dugim procesom u kolovozu 2023. godine, što je izazvalo burne reakcije Kine koja je odluku nazvala neodgovornom i sebičnom.

No, s druge strane, ovaj je postupak odobrila Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA). S obzirom na to da radioaktivna voda može uzrokovati štete ne samo sada već i u desetljećima koja su pred nama, odluka je i dalje sporna među znanstvenicima, stručnjacima, novinarima i susjednim zemljama.

Spori proces

Nova studija objavljena je prije nego što je prošla “peer review proces”, što nije više neobično, pogotovo ako se radi o ovakvim temama, jer je “peer reviewing” proces spor i dugo traje.

Studija je objavljena u časopisu Environmental Science and Technology. Prema navodima Jhaa, Ferreire i Turnera, radioaktivna voda “ne može se čuvati neograničeno dugo, zbog stalnog rizika od potresa i tsunamija u regiji”.

Također naglašavaju da se “ne zna dovoljno o dugoročnim utjecajima tricija (čije je vrijeme poluraspada od 12,6 godina) da bi se utvrdilo može li se ispuštanje više od milijun tona vode smatrati sigurnim ili ne”.

Zbog toga su zatražili jamstva da će se provoditi redoviti nadzor u različitim komponentama regionalnog ekosustava kako bi se ispitali mogući učinci ispuštanja na okoliš. 

Posebno naglašavaju važnost prikupljanja novih podataka i dokaza o budućim učincima tricija u prisutnosti višestrukih i nadolazećih stresora, kao što su hipoksija, rastuće temperature oceana i mikroplastika, s obzirom na to da se kontaminacija okoliša može pojaviti u mnogim kombinacijama.

Dugoročni utjecaj tricija

Iako su ovi znanstvenici sa Sveučilišta u Plymouthu ispitivali utjecaj radioaktivnog materijala na okoliš gotovo tri desetljeća, naglašavaju kako se i dalje, čak ni ovog istraživanja “ne zna se dovoljno o utjecajima tricija na okoliš i ljudsko zdravlje da bi se moglo reći da ispuštanje voda u ocean potpuno  sigurno”.

Ova studija stoga uključuje i pregled postojeće literature o ponašanju tricija u okolišu i studije koje su procijenile njegov utjecaj na pojedinačne vrste.

Uključuje i istraživanja o tome kako se tricij apsorbira u sedimente i tlo koja su izazvala zabrinutost oko potencijalnog prijenosa u vodeni ciklus i hranidbeni lanac. Tricij nadalje može uzrokovati oštećenje DNA kod određenih vrsta riba, što bi moglo utjecati na njihovu fizičku i reproduktivnu sposobnost i – u konačnici – na genetsku raznolikost populacije.

Ipak, znanstvenici ističu kako je malo dostupnih podataka o distribuciji, ponašanju i potencijalnim učincima tricijeve vode i organski vezanog tricija pa je stoga procjena širokih rizika gotovo nemoguća, ističe portal Phys.org.