U novoj pionirskoj studiji, istraživači su otkrili da flaširana voda koja se prodaje u trgovinama može sadržavati 10 do 100 puta više komadića plastike nego što se ranije procjenjivalo. Riječ je o nanočesticama koje su toliko sitne da se ne mogu vidjeti pod mikroskopom.

Nanoplastika je toliko mala da može migrirati kroz tkiva probavnog trakta ili pluća u krvotok, distribuirajući potencijalno štetne sintetičke kemikalije po tijelu i u stanice, kažu stručnjaci, a prenosi CNN.

Jedna litra vode, odnosno dvije plastične boce vode, sadržavala je u prosjeku 240.000 plastičnih čestica iz sedam vrsta plastike, od kojih je 90% identificirano kao nanoplastika, a ostatak je mikroplastika, pokazala je nova studija.

Novo otkriće potvrđuje dugogodišnji savjet stručnjaka da se pije voda iz slavine iz staklenih ili nehrđajućih posuda kako bi se smanjila izloženost, navodi Sherri “Sam” Mason, direktorica održivosti u Penn State Behrendu u Erieju u Pennsylvaniji koja nije bila uključena u studiju. Taj se savjet odnosi i na drugu hranu i piće pakirano u plastiku, dodala je.

Kako ljudi konstantno odbacuju stanice kože, tako to rade i plastične ambalaže, primjerice kada otvorite plastičnu posudu za salatu koju ste kupili u trgovini ili sir zamotan u plastiku, pojasnila je ona.

Opasnost za ljude

Mason je bila koautorica studije iz 2018. koja je prvi otkrila postojanje mikro i nanoplastike u 93% uzoraka flaširane vode koju prodaje 11 različitih robnih marki u devet zemalja.

Nanoplastika je vrsta onečišćenja plastikom koja predstavlja ozbiljnu prijetnju za ljudsko zdravlje, kažu stručnjaci. To je zato što sitne čestice mogu napasti pojedinačne stanice i tkiva u glavnim organima, potencijalno prekidajući stanične procese i taložeći kemikalije koje ometaju endokrini sustav.

“Kemikalije se mogu prenijeti u vašu jetru, bubrege i mozak, pa čak i proći kroz posteljicu i završiti u nerođenom djetetu”, objasnila je Mason.

U studijama na trudnim miševima, istraživači su pronašli plastične kemikalije u mozgu, srcu, jetri, bubrezima i plućima bebe u razvoju 24 sata nakon što je trudna majka progutala ili udahnula plastične čestice, rekla je koautorica studije Phoebe Stapleton, izvanredna profesorica farmakologije i toksikologije na Farmaceutskoj školi Ernest Mario Sveučilišta Rutgers u Piscatawayu, New Jersey.

Plašenje potrošača ili stvarna opasnost?

Uz kemikalije i otrovne metale koje plastika može sadržavati, još jedno relativno neproučeno područje je šteti li i sam plastični polimer tijelu.

Glasnogovornik Međunarodne udruge flaširane vode za CNN je kazao da ovu metodu istraživanja treba pregledati znanstvena zajednica te da su potrebna dodatna istraživanja.

“Trenutno postoji nedostatak standardiziranih metoda i znanstvenog konsenzusa o potencijalnim učincima nano- i mikroplastičnih čestica na zdravlje. Stoga medijski izvještaji o tim česticama u vodi za piće ne čine ništa više od nepotrebnog plašenja potrošača.”

Što unosimo u sebe?

U vrijeme objave, algoritam studije mogao je identificirati sedam vrsta plastike: poliamid, polipropilen, polietilen, polimetil metakrilat, polivinil klorid, polistiren i polietilen tereftalat.

“Na temelju drugih studija očekivali smo da će većina mikroplastike u flaširanoj vodi potjecati od curenja same plastične boce, koja je obično izrađena od plastike PET (polietilen tereftalat)”, rekla je glavna autorica Naixin Qian, doktorand kemije na Sveučilištu Columbia.

“Međutim, otkrili smo da zapravo postoji mnogo različitih vrsta plastike u boci vode i da različite vrste plastike imaju različite raspodjele veličine. PET čestice bile su veće, dok su druge bile manje od 200 nanometara, što je puno, puno manje”, dodala je ona.

Studije su otkrile da se čestice PET plastike mogu odlomiti uzastopnim otvaranjem i zatvaranjem čepa boce, gnječenjem boce ili izlaganjem toplini, primjerice u automobilu.

Ostala su još mnoga neodgovorena pitanja, poput onog ima li flaširana ili voda iz slavine manje nanoplastike u sebi, iako su neka dosadašnja istraživanja utvrdila da bi u vodi sa slavine moglo biti manje nanoplastike. Dodatna istraživanja bi trebala pojasniti preostala neodgovorena pitanja, a dotad i sami potrošači mogu učiniti neke stvari kako bi se zaštitili.

Primjerice, možete izbjegavati konzumiranje hrane i pića u plastičnim posudama. Možete nositi odjeću od prirodnih materijala i kupovati proizvode široke potrošnje od prirodnih materijala.

U konačnici, trebali bi se potruditi pronaći alternative za plastiku u svakodnevnom životu kad god je to moguće, savjetuje Jane Houlihan, direktorica istraživanja za Healthy Babies, Bright Futures, savez neprofitnih organizacija, znanstvenika i donatora posvećenih smanjenju izloženosti beba neurotoksičnim kemikalijama.