Bila je duga pauza između nastavnih blokova tijekom koje su mnoga djeca išla kućama. Taj je propis izazvao kritike: djeca su morala dva puta putovati u školu, nisu mogla pomagati na farmi ili u roditeljskoj kući u poslijepodnevnim satima i bila su potpuno iscrpljena tijekom popodnevne nastave.

Istraživanja su također pokazala da je ciklus od 60 minuta umarao djecu. Istraživači su stoga preporučili kraće školske sate. Pruski ministar obrazovanja, August von Trott zu Solz, odlučio je da školski sati traju samo 45 minuta.

Sa skraćenim nastavnim jedinicama svi su se predmeti mogli pomaknuti na prijepodne, a djeca su imala slobodno poslijepodne. Školski sat od 45 minuta nije se promijenio do danas – 112 godina kasnije.