Biljke nisu tako tihe kao što inače mislimo. Ako imaju premalo vode ili su kako drugačije pod stresom, proizvode zvukove. To je potvrdilo jedno istraživanje, piše DW.

Biljke pod stresom mogu podići popriličnu buku koja je za nas nečujna. Ljudi taj zvuk ne mogu čuti, ali insekti i životinje mogu. Zvukovi su otprilike jačine normalnog razgovora, ali se odvijaju u ultrazvučnom spektru pa su za čovjeka previsoki, pišu znanstvenici Sveučilišta Tel Aviv u znanstvenom časopisu Cell, prenosi DW.

Znanstvenici su zabilježili da na udaljenosti od tri do pet metara mnogi sisavci i insekti mogu čuti te tonove. Oni su tijekom istraživanja postavili mikrofone na desetak centimetara udaljenosti od biljaka, u prvoj verziji istraživanja iz 2019. Snimalo se i u zvučno izoliranoj prostoriji i u stakleniku. Biljke su proizvodile zvukove na frekvenciji između 20 i 100 kilohertza.

To što ne čuje ljudsko uho, znanstvenici su transformirali u zvučne signale koji nalikuju na zvuk pucketanje kokica ili kad se stisne pucketava folija s mjehurićima.

Algoritam razlikuje vrste stresa po tonovima

Biljke koje su bile predmet istraživanja, bile su rajčica i duhan. Izlagali su ih različitim uvjetima. U jednom eksperimentu imale su premalo vode, a u drugom su im porezali stabljiku. Nije jasno glasaju li se biljke da bi komunicirale s drugim živim bićima.Da bi imali osnovu za usporedbu, znanstvenici su promatrali i primjerke koji nisu bili izloženi težim uvjetima. Ispostavilo se da biljke pod stresom proizvode znatno više zvukova u odnosu na druge, 30 do 50 na sat. A kada nisu pod stresom, onda se biljke oglašavaju samo jednom na sat.

Lilach Hadany, stručnjakinja za evolucijsku biologiju, kaže: “Kad rajčica uopće nije pod stresom, onda je jako tiha”. Pomoću algoritma znanstvenici su mogli razlikovati vrstu tona koja je ovisila o vrsti izloženosti stresu.“Zato je vjerojatno da se prilikom žetve čuju ti zvukovi”, kaže Hadany.

Njen tim je pokazao da sposobnost proizvođenja zvukova imaju i kaktusi, vinova loza i kopriva.

Rezultati bi mogli imati konkretnu korist za poljoprivredu. Na primjer, na osnovi razine tonova može se prilagoditi zalijevanje i na poljima i u staklenicima.

Mjehurići u sustavu

Znanstvenici kažu da se uzrok zvučnog oglašavanja biljaka mora potražiti u njihovoj unutrašnjosti. Kod biljaka koje dobijaju nedovoljnu količinu vode, dolazi do takozvane kavitacije – stvaranje mjehura vodene pare prilikom isparavanja. Oni se šire i skupljaju. To dovodi do vibracija.Molekularni biolog na Sveučilištu Heinrich Heine u Düsseldorfu Sibaji Kumar Sanyal hvali ovo istraživanje. Prema njemu, na osnovu vrste tona može se odmah utvrditi kad biljkama nedostaje vode.

“Prije svega, algoritmi i tehnika snimanja su jako dobri.” Dodaje da je za buduća istraživanja važno u njih uključiti i druge biljne vrste.

Prethodne studije istog tima iz Izraela već su pokazale da biljke također čuju i reagiraju na zvukove životinja te otkrile da morski peršin oslobađa slađi nektar kada je izložen zujanju pčele.