Veliki renesansni majstori dodavali su žumanjak svojim uljanim bojama kako bi zaštitili svoja remekdjela od vlage i da ne požute te spriječili stvaranje pukotina tijekom sušenja, pokazalo je istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Nature Communications koje su vodili talijanski znanstvenici.

"Do sada su znanstvena istraživanja slika uglavnom bila usmjerena na utvrđivanje materijala koje su slikari koristili, ali to nije dovoljno za razumijevanje razloga koji stoje iza umjetničke prakse", rekla je za Ansu IIlaria Bonaduce, izvanredna profesorica na Odsjeku za kemiju i industrijsku kemiju na Sveučilišta u Pisi. 

U svojoj studiji, znanstvenici sa Sveučilišta u Pisi, Instituta za kemiju organometalnih spojeva Nacionalnog istraživačkog vijeća i Nacionalnog međusveučilišnog konzorcija za znanost i tehnologiju materijala (Instm) u Firenci usredotočili su se na praksu dodavanja žumanjka u uljanu boju, koji su koristili mnogi poznati slikari, od Leonarda i Botticellija do Durera, Vermeera i Rembrandta, među ostalima. 

"U laboratoriju smo pripremili boje s dodatkom žumanjka... kako bismo proučili njihovo kemijsko i fizičko ponašanje", rekla je Bonaduce.

Znanstvenici su otkrili da proteini jaja oblažu čestice pigmenta i sprječavaju apsorpciju vlage iz okoline. Osim toga, žumanjak čini mješavinu boja postojanijom, sprječava nastajanje sitnih pukotina tijekom sušenja i sprječava požutjelost pigmenata.

"Sada nastavljamo raditi koristeći druge analitičke tehnike kako bismo istražili mikrostrukturu, tako da možemo prijeći na proučavanje poznatih slika", kazala je Bonaduce.

"Uzorci 'Oplakivanja Krista' Sandra Botticellija, koji se čuvaju u Muenchenu, već su dostupni, no radit ćemo i na drugim djelima Tiziana i Ghirlandaia", rekla je ona.