Ugovor o osiguranju mora biti na snazi sve dok je vozilo u prometu.

U gužvi koju imam na poslu zaboravio sam da mi je isteklo osiguranje od automobilske odgovornosti i petog dana nakon isteka uzrokovao sam prometnu nesreću upravo kad sam bio na putu na registraciju. Kad sam se javio svom osiguravatelju s prijavom štete rečeno mi je da u trenutku nezgode nisam bio osiguran i da ću u konačnici sam morati platiti štetu. Ostao sam zatečen. Nisam mogao vjerovati! Bio sam uvjeren da osiguranje vrijedi još 30 dana – požalio se čitatelj, piše Hak revija.

O čemu je zapravo riječ. Kao što je poznato, svaki vlasnik motornog vozila koje podliježe obvezi registracije i izdavanja prometne dozvole mora sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete koje bi tim vozilom mogao uzrokovati trećim osobama.

– Obveza je propisana Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (čl.4. Zakona). Ugovor o osiguranju mora biti na snazi sve dok je vozilo u prometu. To znači da ugovor treba obnavljati svake godine, što mnogi vlasnici i čine povezujući datum obnove ugovora o osiguranju s datumom registracije – govori za HAK Reviju prof. dr. sc. Marijan Ćurković, član Upravnog odbora HAK-a i jedan od vodećih stručanjaka za osiguranja u Hrvatskoj.

A što se događa ako vlasnik zaboravi produžiti ili obnoviti ugovor o osiguranju na vrijeme, nažalost, najbolje zna naš čitatelj s početka teksta. Ipak, Ćurković navodi kako se čitatelj ne vara i da je nekoć zaista na snazi bila zakonska odredba da osiguranje vrijedi još trideset dana nakon isteka police osiguranja.

– Međutim, donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je ispred ’30 dana’ ubacio riječ ‘najviše’. Ovu ‘caku’ ne znaju mnogi vozači, posebno stariji, jer im je u sjećanju ostala stara zakonska odredba – navodi Ćurković.

Po novoj odredbi prava i obveze iz ugovora o osiguranju produžuju se ‘najviše 30 dana’, a ne više ’30 dana’.

– Tu novu odredbu iskoristili su neki osiguravatelji dotadašnji jedinstveni rok od 30 dana pretvorili u nove rokove. Tako ima osiguravatelja koji taj počekni rok određuju s 15 dana, drugi sa sedam dana, treći pak samo s jednim danom. Rijetki su koji su zadržali staru odredbu o počeknom roku od 30 dana. Dakle, ako vozač želi znati koliko mu vrijedi osigurateljno pokriće nakon isteka police obveznog osiguranja – mora pogledati u uvjete svoga osiguratelja, kako bi izbjegao neugodna iznenađenja – zaključuje Marijan Ćurković.