Na Mjesecu nema tekuće vode kao na Zemlji, no znanstvenici su u ponedjeljak objavili da je voda na tom Zemljinom satelitu učestalija nego se ranije vjerovalo jer su molekule vode zatočene u mineralima na površini, a potencijalno i u zaleđenim dijelovima u njegovom vječno sjenovitom dijelu.

Već je istraživanje od prije 11 godina pretpostavilo da je voda u malim količinama relativno raširena na Mjesecu, a skupina znanstvenika sad je izvijestila o prvoj nesumnjivoj detekciji molekula vode na površini tog svemirskog tijela.

U isto vrijeme druga skupina je objavila da je na Mjesecu gotovo 40 tisuća kvadratnih kilometara vječnih sjena u kojima se potencijalno nalaze sakrivene zalihe vode u obliku leda.

Relativno bogata prisutnost vode na Mjesecu mogla bi biti važna za buduće misije astronauta i robota koji će vaditi i koristiti vodu za piće ili kao sastojak goriva.

Tim predvođen s Casey Honniball iz NASA-inog centra u Marylandu detektirao je molekule vode na površini Mjeseca zatočene u prirodnom staklu i u drugim naslagama.

Ranija istraživanja nisu mogla točno odrediti radili li se doista o vodi ili o srodnom hidroksilu, no nova metoda je jednoznačno pokazala da je riječ o vodi.

„Mnogi misle da je detektiran led, a to nije istina. To su samo molekule vode, toliko odvojene da se ne spajaju u led ili tekuću vodu“, rekla je Honniball.

Drugo istraživanje, također objavljeno u znanstvenom časopisu Nature Astronomy, usredotočilo se na takozvane „hladne zamke“ na mjesecu, područja koja su u vječnoj sjeni i gdje su temperature ispod -163 stupnja Celzija. Tamo je dovoljno hladno da zamrznuta voda može preživjeti milijarde godina.

Koristeći podatke NASA-ine letjelice Lunar Reconnaissance Orbiter, znanstvenici predvođeni Paulom Hayneom sa sveučilišta iz Colorada detektirali su desetke milijardi malih sjena, ne većih od kovanica. Većina ih je locirana u polarnim regijama.

„Naše istraživanje je pokazalo da velik broj ranije nepoznatih regija na Mjesecu možda sadržava zaleđenu vodu“, kazao je Hayne.

„Naši rezultati sugeriraju da je voda možda puno raširenija u polarnim regijama Mjeseca nego što se ranije vjerovalo, zbog čega bi joj se lakše moglo pristupiti, izvlačiti ju i analizirati“.

NASA planira povratak astronauta na Mjesec, a ta se misija smatra uvodom za putovanje čovjeka na Mars. Pristupi vodi na Zemljinom satelitu pomogli bi u tom pothvatu.

„Voda nije ograničena samo na polarnu regiju. Puno je raširenija nego što smo vjerovali“, naglasila je Honniball.

Još uvijek se ne zna kako je voda stigla na Mjesec.

„Podrijetlo vode na Mjesecu je jedno od onih velikih pitanja na koje pokušavamo pronaći odgovor kroz ovo i druga istraživanja“, rekao je Hayne, dodavši kako se sumnja na komete, asteroide i druge solarne čestice, kao i solarne vjetrove, pa i sam Mjesec.

Hayne dodaje da će shvaćanje o podrijetlu vode na Mjesecu otkriti i kako je ona završila na Zemlji, što je također jedno od otvorenih pitanja u znanosti.