Ljudi koji dugo vremena rade više od deset sati dnevno, najmanje pedeset dana u godini, imaju veće izglede za moždani udar od onih koji su umjereni u radu, pokazuje studija.

Rizik od moždanog udara (AVC) čini se dvostruk u osoba koje su dugo vremena bile izložene radu najmanje deset sati na dan, prema studiji objavljenoj u specijaliziranom časopisu Stroke američkog Saveza za bolesti srca (American Heart Association).

Vezu između produljena rada i opasnosti od AVC-a istraživali su francuski stručnjaci u bolnici Raymond-Poincaré  s kolegama sa sveučilišta Versailles-Saint-Quentin-en-Yvelines i Paris-Saclay.

U radu su se koristili podacima o dobi, spolu, radnom vremenu, pušenju 200.000 osoba starosne dobi od 18 do 69 godina.

Uzeti su u obzir i drugi čimbenici koji povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti. 

Iz studije su bile isključene osobe koje su radile na pola radnog vremena i osobe koje su pretrpjele moždani udar prije nego što su počele dugotrajno raditi prekomjeran broj sati. 

U više od 140.000 pacijenata, 0,9 posto imalo je AVC, njih 29,6 posto (42.542 ispitanika) radilo je dugotrajno velik broj sati, a 10,1 posto (14.481) radilo je dugotrajno više od deset godina, govore podaci koje je objavilo Javno zdravlje pariških bolnica.

Trajan prekomjeran rad smatra se rad dulji od deset sati na dan tijekom najmanje 50 dana u godini. 

Studija je pokazala da je rizik za moždani udar 29 posto veći u osoba koje su radile prekomjerno tijekom dugog vremenskog razdoblja od onih koji su radili manje. 

Autore je iznenadilo da je rizik veći u osoba mlađih od 50 godina kada se uzmu u obzir uobičajeni faktori.

U istraživanju nisu utvrdili znatnijie razlike između muškaraca i žena.

Studija ne potvrđuje uzročnu povezanost između rizika za moždani udar i pretjeranog rada u dugom vremenskom razdoblju, ali pokazuje "znatnu vezu" između opasnosti za moždani udar i dugotrajnih sati rada u razdoblju duljem od deset godina. Novi rad potvrđuje zaključke metanalize objavljene 2015. u medicinskom časopisu The Lancet.

Autori rada smatraju da rezultati mogu biti korišteni za "individualnu i globalnu prevenciju", ali i napominju da su potrebna dodatna istraživanja.