Hrvatsko-francuski genetičar i molekularni biolog Miroslav Radman predstavljen je na jučerašnjoj svečanosti američke Nacionalne akademije znanosti kao jedan od 17 novih stranih članova te ugledne znanstvene ustanove.

Ceremonija tijekom koje je prethodno predstavljeno 78 domaćih članova, sastojala se od upoznavanja s novim članovima s novi i njihova upisa u Registar članstva, koje je, kako ističu u NAS-i, „široko prihvaćena oznaka izvrsnosti u znanosti i smatra se jednim od najviših priznanja koju znanstvenik može primiti“.

Radmanove nedavne studije promijenile su pogled na funkciju stanica, starenje i preživljavanje, s DNA-centrističkih na protein-centrističko shvaćanje, što ima za cilj ublažavanje bolesti povezanih sa starenjem, stajalo je na platnu iza pozornice dok se Radman svečano upisivao u Registar članstva.

NAS-u trenutno broji oko 2.300 članova i 460 stranih suradnika, od kojih je oko 190 primilo Nobelove nagrade.

Radman se u nekim od svojih revolucionarnih radova bavio popravkama DNA, rekombinaciji i mutaciji te njihovom utjecaju na biološku evoluciju i ljudsko zdravlje, kaže se u njegovoj NAS-inoj biografiji i posebno ističe da je poznat po sljedećim otkrićima.

Posebno se ističe njegovo otkriće SOS odgovora na oštećenje DNA, zajedno s Evelynom Witkinom, osobito u vezi s nastankom mutacija. Također, naglašava se njegovo  otkriće popravka neusklađenosti DNA, zajedno s Matthewom Meselsonom i Robertom Wagnerom, odnosno ključnog sustava uređivanja DNA. Taj sustav osigurava vjernost replikacije i rekombinacije DNK, te razvija genetske barijere između blisko srodnih vrsta. Američka akademija također ističe nedavno utvrđivanje uloge oksidativnog oštećenja proteina u staničnoj otpornosti, kao i bolesti povezane sa starenjem.

M. Radman rođen je 1944. u Splitu, odrastao je na otoku Hvaru, pohađao je srednju školu u Splitu, diplomirao biologiju na Sveučilištu u Zagrebu (1966.), a 1969. doktorirao molekularnu biologiju na Sveučilištu u Bruxellesu.

Radman je 1983. u Parizu postao direktor istraživanja u francuskom CNRS-u, 1998. profesor stanične biologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Parizu-5, a 2013. se kao profesor emeritus preselio u rodni Split gdje je 2004. godine osnovao privatni neprofitni Mediteranski institut za istraživanje života (MedILS), kako bi proučavao biologiju starenja i bolesti povezanih s dobi, kaže se.

Izabran ja u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, Francusku akademiju znanosti, Svjetsku akademiju znanosti i umjetnosti, Europsku akademiju znanosti, Europsku akademiju za mikrobiologiju, Američku akademiju znanosti i znanosti i Američku nacionalnu akademiju znanosti.

Hrvatsko mikrobiološko društvo objavilo je na svojim stranicama vijest o izboru Radmana u NAS i čestitalo mu.