Za psihičke ožiljke koje zlostavljanje ostavlja već svi dobro znamo. Ono što najnovija studija s Harvarda pokazuje jest da zlostavljanje djece može ostaviti one puno dublje posljedice te da se tragovi toga iz najranije dobi mogu reflektirati u DNA kodu.

Pronađena je, dakle, veza između zlostavljanja u dječjoj dobi te kemijskih markera u genetskom kodu žrtava. Do tog su otkrića znanstvenici došli proučavajući kemijski proces metilaciju u uzorcima DNA iz sperme muškaraca. Saznali su kako je jasna razlika između onih muškaraca koji su proživjeli zlostavljanje bilo koje vrste od onih koji nisu imali takvih iskustava.

Informacija u DNA se prenosi generacijama

To saznanje ne samo da dokazuje dugoročan učinak psiholoških trauma na ljudski organizam, nego su znanstvenici saznali još nešto bitno. Naime, informacija o zlostavljanju se može putem izmijenjenog DNA koda prenositi dalje generacijama. Što to konkretno znači? Veću sklonost depresiji i PTSP-u.

Nešto slično je dokazano prije desetak godina na crvima. Izlagani su istovremeno svjetlu i električnoj struji, dok je jedna druga grupa izlagana samo udarima svjetla. Nakon što su istom eksperimentu izloženi i njihovi potomci rezultati su pokazali svoje. Potomci onih crva koji su izlagani i struji i svjetlu za vrijeme kratkotrajnog bljeska svjetla su pokazali iste reakcije kao da su pogođeni strujom.

Istaknuto je i da su takozvani “molekularni ožiljci” ranije bili dokazani u studijama ne samo na crvima, nego i na miševima, a sad su isto uspjeli dokazati i na manjoj skupini od 34 muškaraca.

Iako skromnog uzorka, studija potvrđuje nešto slično što je već ustanovljeno u kontroverznom istraživanju iz 2015. Naime, pronađeno je da su djeca preživjelih iz holokausta sklonija razvoju depresije i anksioznosti.

“Već znamo kako postoje mnogi bihevioralni mehanizmi kojima se traumatsko iskustvo prenosi dalje na sljedeće generacije. Trauma očigledno utječe na one koji su ju proživjeli. Često ih onda čini depresivnima, pojavljuje se i PTSP, ali sad znamo i da se takva mentalna stanja mogu prenijeti na naredne generacije”, potvrdila je dr. Andrea Roberts.