Skupina tasmanskih vragova pronađena je u udaljenim dijelovima australskog otoka Tasmanije, potaknuvši time nadu da će se ta ugrožena vrsta spasiti od izumiranja

Tobolčari koji žive jedino na Tasmaniji posljednja su dva desetljeća pogođeni zaraznim tumorom lica koji je izbrisao gotovo 80 posto populacije. 

Četrnaest primjeraka, nezaraženih tom bolešću, pronađeni su tijekom osmodnevne konzervatorske ekspedicije na jugozapadu otoka, u blizini zaljeva Wreck i Nye, otkriva David Pemberton, voditelj programa Save the Tasmanian Devil. 

Životinje su stare između 18 mjeseci i pet godina.  

"Ovaj pronalazak veoma je važan", ističe Pemberton. "Posebno je važna geografska lokacija na kojoj su pronađeni jer su bili u potpunosti izolirani od ostatka populacije". 

"Uvjereni smo da ih ima još", zaključio je. 

Vragovi koji su dobili ime zbog svojeg glasanja nalik režanju, najveći su tobolčari mesožderi na svijetu. U odrasloj dobi narastu do 70 centimetara dužine i teže do 12 kilograma. 

Znanstvenici su prikupili njihov izmet kako bi istražili mikrobiom, a uzeli su i tkivo biopsijom ušiju. Primjerci su trenutno analizirani u laboratoriju kako bi se istražila genetska raznolikost zdravih vragova i usporedila se sa zaraženim populacijama. 

"Pronalazak vragova sa svježom genetskom raznolikošću daje nam priliku da možda spasimo populaciju", naglašava Pemberton. 

Tasmanski vragovi izgubili su genetsku raznolikost i skloni su razmnožavanju s bliskim srodstvom, što je štetno i dovodi do niza drugih problema. 

Znanstvenici upravo smanjenu genetsku raznolikost vide kao uzrok brzog širenja bolesti jer ona znači i nedostatak odgovora imunoloških sustava. 

"Kad pronađemo populaciju poput ove javlja se potencijal genetske raznolikosti, što je uzbudljivo jer ih možemo seliti i znatnije miješati", ističe Pemberton. "To nam daje nadu u njihovo preživljavanje".  

Smrtonosni tumor koji je pogodio vragove uzrokuje bolne čireve u ustima i grlu koji sprječavaju te tobolčare da jedu. Prenosi se razmnožavanjem ili međusobnim borbama. 

Ako se bolest ne stavi pod nadzor, znanstvenici strahuju da bi ta vrsta mogla nestati u nekoliko godina, poput tasmanskog tigra. Posljednji primjerak te vrste umro je 1936. godine. 

Gubitak vragova bio bi štetan i za održavanje ekosustava Tasmanije, upozorava Pemberton. 

"Tasmanski vragovi su važni jer su postali glavni mesožderi nakon što je nestao tasmanski tigar. Ne bismo samo izgubili jedinstvenu vrstu, nego bi se utjecaj osjetio i na lokalni ekosustav".