U Mliječnoj stazi moglo biti na milijarde svjetova nalik našem, a neki od njih mogli bi imati i uvjete povoljne za život

Istraživanje međunarodne skupine znanstvenika, u kojem je sudjelovala i riječka astrofizičarka, dr. Dijana Dominis Prester, pokazalo je da planeti nalik na Zemlju nisu tako rijetki kao što se donedavno mislilo.

Naprotiv, prema izvješću predstavljenom u novom broju uglednog časopisa Nature jedna šestina zvijezda u Mliječnoj stazi ima planete mase poput Jupiterove, oko 50 posto ima planete mase Neptuna, a čak dvije trećine ima svjetove poput Zemlje ili 'superzemlje' (nekoliko puta veće mase od Zemljine). To znači da bi u Mliječnoj stazi moglo biti na milijarde svjetova nalik našem, a neki od njih mogli bi imati i uvjete povoljne za život.

 Zaključak je to šestogodišnjeg istraživanja 42 znanstvenika iz 24 institucije sa šest kontinenata pod vodstvom dr. Arnauda Cassana s Instituta za astrofiziku u Parizu, koji su za planetima izvan Sunčevog sustava, tzv. egzoplanetima, tragali metodom gravitacijske mikroleće. Ta tehnika temelji se na činjenici da gravitacija zakrivljuje prostor-vrijeme i time putanje zraka svjetlosti koje prolaze pored planeta pa djeluje poput leće. Za razliku od uobičajenih metoda - mjerenja gravitacijskog utjecaja planeta na zvijezde (okretanje planeta po orbiti izaziva teturanje zvijezde) te promjene sjaja zvijezda prilikom tranzita (planet prolaskom ispred zvijezde zasjeni zvijezdu i smanjuje njezin sjaj) - ta tehnika omogućuje otkrivanje tijela vrlo različitih masa, pa i onih manjih, veličine Zemlje, te vrlo velikog raspona polumjera orbita, što je važno za kompletiranje mozaika egzoplaneta. Podaci su prikupljeni u projektima PLANET i OGLE.

'Naša istraživanja pokazala su da u prosjeku svaka zvijezda ima jedan ili više planeta te da su upravo manji planeti slični Zemlji češći od velikih kao što je primjerice Jupiter', rekla je za tportal dr. Prester i pojasnila: 'Iako je do sada otkriveno preko 700 kandidata planeta, više od 90 posto njih su vrlo veliki. Broj superzemalja koje smo pronašli može se izbrojati na prste. Problem je u tome što je vjerojatnost otkrivanja planeta mikrolećom dosta mala pa je za taj proces potrebno puno vremena. Naime, planet mora proći ispred neke udaljene zvijezde da bi se mogao zabilježiti njegov efekt leće. Usto, ova tehnika nije uvijek uspješna, čak ni kada planet prođe ispred zvijezde. Stoga smo na temelju brojnih mjerenja napravili statistički proračun koji pokazuje koliko u Mliječnoj stazi ima sustava nalik na naš.'

Riječka astrofizičarka kaže da rezultati tog istraživanja navode na zaključak da bi i planeti koji imaju uvjete za život mogli biti češći nego što smo do sada mislili. 'Za život je problem samo prevelika temperatura, ali ne i niska. Tako primjerice egzobiolozi smatraju da bi i planet koji smo otkrili prije šest godina, OGLE-2005-BLG-390Lb, mogao podržavati život iako je relativno daleko od matične zvijezde. Naime, čini se da bi taj planet mogao imati atmosferu koja stvara snažan efekt staklenika i zadržava dovoljno zraka svjetlosti da zagrije njegovu površinu. Budući da naša istraživanja pokazuju da bi takvih planeta, koji su nešto udaljeniji od matičnih zvijezda, moglo biti puno, onda je i vjerojatnost da na nekom tijelu u Mliječnoj stazi ima života prilično velika', zaključila je naša sugovornica.

Potraga za planetima sličnima Zemlji jedno je od najzanimljivijih područja istraživanja u astronomiji iz više razloga. Za svoj 70. rođendan ugledni britanski fizičar Stephen Hawking prošli je tjedan posebno istaknuo dva: 1) Pronalazak života na nekom drugom planetu bio bi najveće otkriće u povijesti znanosti jer bismo konačno imali potvrdu da nismo sami i 2) Čovjek bi u budućnosti mogao naseliti neke planete koji imaju uvjete pogodne za život, osobito ako njegov opstanak na Zemlji bude ugrožen.