Paukova svila mogla bi izgubiti status najjačeg prirodnog materijala pošto su britanski znanstvenici otkrili da su od nje još čvršći zubi priljepka.

 

Stručnjaci su se dosad posebno divili paukovoj svili zbog njezine snage i strukture, ali Britanci sada tvrde da priljepci, pužolika stvorenja sa stožastim kućicama, imaju zube koji su toliko snažni da se njihova struktura može kopirati i koristiti u izradi automobila i zrakoplova.

"Dosad smo mislili da je paukova svila najjači biološki materijal zbog njezine supersnage i potencijalne primjene u svemu, od pancirnih prsluka do računalne elektronike", rekla je Asa Barber, profesorica sa sveučilišta u Portsmouthu koja je vodila istraživanje.

"Sad smo, međutim, spoznali da zubi priljepka imaju snagu koja je potencijalno i veća", otkrila je Barber za Reuters.

Zubi priljepka, kojima se to biće koristi da se prikači za kamenu površinu, počisti alge ispod sebe i izdrži morska gibanja i mijene, kraći su od milimetra.

Stoga su znanstvenici proučavali mehaničko ponašanje tih zuba mikroskopijom atomskih sila, metodom kojom se materijali mogu razdvojiti do razine atoma.

Otkrili su da zubi sadrže vrlo tvrd željezov mineral getit, koji se formira dok priljepak raste. Izračunali su da snaga materijala iz zuba iznosi oko pet gigapaskala, što je oko pet puta više od većine vrsta paukove svile.

To je kao da na jedan špaget objesite teret od tonu i pol, zorno je dočaralae Barber BBC-ju.

Nijedan pauk to ne može nadmašiti. "Jedan od mojih kolega iz Italije pronašao je da svila jedne stvarno egzotične vrste pauka ima snagu oko 4,5 gigapaskala", rekla je Berber.

"Ljudi uvijek pokušavaju pronaći sljedeću najsnažniju stvar, ali je paukova svila već jako dugo na tronu i zato smo jako sretni što smo pronašli nešto jače", rekla je.

"Ti se zubi sastoje od vrlo malih vlakana, međusobno spojenih na poseban način, i mi bismo trebali razmišljati o izradi naših struktura na temelju istih načela dizajna", rekla je Barber.

Ključ je u tome, naglašava Barber, što su ta snažna mineralna vlakna jako tanka, što je zapravo idealno jer nema šupljina ili mana koje mogu oslabiti strukturu.

To je nešto iz čega inženjeri mogu učiti. "Općenito, kad radite nešto sve veće i veće, to su i veće šanse da u strukturi ima propusta. A ti propusti slabe njezinu snagu", kaže Barber.