Između mozga muškarca i žene postoje jasne razlike, iako se u dijelu istraživanja najsloženijeg ljudskog organa još uvijek javljaju oprečni rezultati, ističu stručnjaci Riječkog sveučilišta u najnovijem broju znanstvenog časopisa "Medicina fluminensis".

 

Dokazano je da te spolne razlike utječu na mnoge funkcije mozga pa se svakako trebaju uzeti u obzir kod rezultata kliničkih studija. One se javljaju u svim fazama života zbog genetskih i hormonalnih djelovanja, ali i zbog utjecaja okoline, kaže se u tekstu "I mozak ima spol".
Mitovi i činjenice

O moći mozga već govori činjenice da njegovu koru izgrađuje 19 do 23 bilijuna živčanih stanica, što čini oko petine svih stanica u ljudskom tijelu. Kad bi se sva živčana vlakna mozga žene ispravila bila bi to nit duljine 149.000 kilometara, a kod muškaraca 176.000 kilometara, što je polovica udaljenosti do mjeseca.

Ljudski je mozak vrlo plastičan. Sposoban je reorganizirati svoje neuronske sklopove, pa tako može zamijeniti funkcije u nekom oštećenom dijelu mozga.

Sve to poticalo je mitove od kojih su, u pogledu spolnih tema, najistaknutiji da žena više govori od muškarca, a da muškarac ima veći mozak. Ti mitovi, naravno, nisu točni, kaže jedna od troje autora, Daniela Malnar s Medicinskog fakulteta u Rijeci. Drugo dvoje su Juraj Arbanas s istog fakulteta i Mladenka Tkalčić s Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Razlike u građi mozga, što je bila tema njihova članka, zapažaju se u njegovoj veličini i odnosu zapremine pojedinih dijelova bijele i sive tvari. Mozak odraslog čovjeka teži u prosjeku oko 1,5 kg, a njegova veličina iznosi oko 1130 kubičnih centimetara kod žena, odnosno 1260 kubičnih centimetara kod muškaraca.

Muški mozak zaista je veći za oko deset posto i teži za 11 - 12 posto u odnosu na ženski mozak, no razmjerno tjelesnoj težini čovjeka - razlike nema. Naime, muškarci su zbog veće mišićne mase i površine tijela otprilike toliko teži, kaže se u radu u kojem su autori pretresli literaturu koju su u zadnjih 15 godina objavili najrelevantniji svjetski laboratoriji.
Sivo-bijele razlike

U tekstu su predstavljeni rezultati anatomskih istraživanja, mjerenja volumena pojedinih dijelova mozga pomoću magnetske rezonance, slikovni prikazi funkcioniranja mozga i rezultati najnovije metode koju stručnjaci zovu "difuzna traktografija" (DTI). S pomoću te metode znanstvenici stječu uvid u gustoću vlakana.

Stručnjaci nalaze značajne razlike u volumenu dijelova kore mozga unutar pojedinih režnjeva. Kod žena veći moždani volumen nalazi se u dijelovima koje stručna literatura zove frontalna i medijalna paralimbična područja, dok kod muškaraca veći volumen prevladava u tzv. frontomedijalnom korteksu, amigdalamu i hipotalamusu.

Općenito, muškarci imaju više sive tvari, odnosno veću gustoću živčanih stanica u sivoj tvari, a žene više bijele tvari.

Jedno od područja u kojem je ta razlika izražena je tzv. Brokino područje kore mozga. Ono je smješteno u lijevoj polutci i smatra se dominantnim za funkcioniranje jezika. To područje ima 23 posto više volumena sive tvari kod žena nego kod muškaraca. Zbog razlika u građi Brokinog područja, mozak žena ima mogućnost "procesirati" govor u obje strane mozga, dok muškarci koriste Brokino područje samo u lijevoj polovici.

Žena koju pogodi moždani udar ima više šansi da ponovo savlada govor nego muškarac, kaže profesorica Malnar.
Veći kod fizičara i matematičara

Također, lijevo orbito-frontalno područje uključeno je u regulaciju emocija i ima znatno veći volumen sive tvari kod žena. To je povezano s pretpostavkom da su žene bolje u prepoznavanju emocija i reakcijama na njih, te pritom mogu upotrebljavati obje polutke mozga. Muškarci teže izražavaju osjećaje i pritom upotrebljavaju samo desnu polutku, kaže Daniela Malnar.

Jedan dio je tjemenog režnja značajno je veći kod muškaraca nego kod žena. Također kod nekih muškaraca lijevi dio režnja je veći od desnog. Jedna od pretpostavki je kako je to područje veće kod fizičara i matematičara.

U tom režnju su vidljive i razlike između muškog i ženskog mozga, koje mogu biti temelj spoznajnih razlika između spolova. Tako, primjerice, žene imaju bolje verbalne sposobnosti te su bolje usredotočene na podražaje poput dječjeg plača, dok su muškarci bolji u snalaženju u prostoru.

Neka istraživanja na ovim područjima još uvijek daju oprečne rezultate, što ovisi o metodama, a neki od uzroka navedenim kliničkim razlikama nalaze se vjerojatno u evoluciji čovjeka, kaže riječka profesorica anatomije. Muškarac je više kroz povijest bio lovac, a žena se brinula o kući i djeci.
Ako krije koža ne krije hipotalamus

Spolni dimorfizam jasno je zapažen u hipotalamusu, maloj moždanoj strukturi koja zauzima jedva jedan posto volumena mozga. Hipotalamus nadzire niz životno važnih funkcija kao što su tjelesna temperatura, srčano bilo, krvni tlak, hranjenje i pijenje, a uz to upravlja i aktivnošću autonomnog živčanog sustava.

Takozvana spolno dimorfna jezgra, ili intersticijska jezgra hipotamalusa, dva i pol puta je veća kod muškarca i kod muškarca ima dva i pol puta više stanica nego kod žene, pokazuju istraživanja.

Nekad se smatralo da homoseksualci u hipotalamusu imaju žensku spolnu jezgru, ali su istraživanja pokazala da to nije točno, kaže Daniela Malnar.

Anatomska istraživanja mozga potvrđuje da su spolne razlike u mozgu stvarne i klinički važne, ali da su često neumjereno iskrivljene i prenaglašene u popularnim tumačenjima, kaže ona.

Istraživanje mozga zadnjih tridesetak godina jako je napredovalo zahvaljujući modernoj tehnologiji, ali je ostalo još mnogo neistraženog, kaže Daniela Malnar i zaključuje da ne treba dvojiti u relevantnost predstavljenog rada.