Hrvatska se polako približava europskom prosjeku, ali još je dug put do toga cilja.

Zaustavljanje ekonomskog zaostajanja za konkurentima, nastavak potpore Ukrajini i jačanje obrambenih sposobnosti glavni su izazovi pred Europskoj unijom u idućoj godini, u kojoj će se Hrvatska nastaviti polako približavati europskom prosjeku.

Ova godina u europskoj politici bila je iznimno bogata događajima. U lipnju su održani izbori za Europski parlament, koji su zajedno s izborima u nekim državama članicama donijeli pomak udesno u ravnoteži moći.

Na izborima za EP stranke desnog centra okupljene u Europskoj pučkoj stranici (EPP) dodatno su učvrstile svoj vodeći položaj, stranke lijevog centra (socijalisti i demokrati) uspjele su očuvati raniji broj zastupnika, dok su liberali (Renew) i Zeleni veliki gubitnici. Liberale su se trećeg na peto mjesto po snazi istisnule stranke krajnje desnice (Domoljubi za Europu) te Europski konzervativci i demokrati (ECR).

U novoj Europskoj komisiji, koja je počela s radom 1. prosinca i kojoj je po drugi put na čelu njemačka demokršćanka Ursula von der Leyen, dominira EPP s 15 od 27 članova, a prvi put u Komisiji su po jedan pripadnik tvrde desnice iz ECR-a i jedan iz krajnje desnice, Domoljuba za Europu.

Dužnost novog predsjednika Europskog vijeća 1. prosinca preuzeo je portugalski socijalist Antonio Costa, a nova visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku postala je Kaja Kallas, estonska liberalka.

I u Europskom vijeću, najvišem političkom tijelu EU-a, koje okuplja šefove država ili vlada država članica, također su najbrojniji pripadnici EPP-a, trenutačno ih je 11, s izgledima da se taj broj sljedeće godine još poveća.

Četiri člana Europskog vijeća, iz Austrije, Belgije, Bugarske i Irske, trenutačno imaju status obnašatelja dužnosti jer još nisu formirane vlade nakon parlamentarnih izbora.

U Njemačkoj vlada socijaldemokratskog kancelara ostaje u punoj funkciji sve do prijevremenih izbora zakazanih za 23. veljače nakon kojih se očekuje da će novi kancelar biti demokršćanin Friedrich Merz.

Po rumunjskom ustavu tu zemlju u Europskom vijeću predstavlja predsjednik. Prvi krug predsjedničkih izbora, na kojima je na opće iznenađenje pobijedio proruski desničar Calin Georgescu poništeni su, a novi bi se trebali održati u veljači ili ožujku.

Što donosi Donald Trump?

Za Europsku uniju posebno je veliki problem liderstva u dvije najveće članice Njemačkoj i Francuskoj, koje su uvijek bile smatrane motorom europskih integracija. U Njemačkoj će nakon izbora u veljači sigurno trebati nekoliko mjeseci za formiranje nove vlade i pitanje je koliko će i ona biti stabilna.

U Francuskoj je predsjednik Emmanuel Macron znatno oslabljen, parlament je podijeljen u tri nepomirljiva bloka od kojih nijedan nema potrebnu većinu i trenutačna vlada ovisi o volji krajnje desnice.

Taj vakuum pokušavaju popuniti poljski premijer Donald Tusk, čelnik sve važnije i snažnije države članice, zatim čelnici institucija EU-a Ursula von der Leyen, Antonio Costa i Kaja Kallas te novi glavni tajnik NATO-a Mark Rutte.

Komisije odlučila je zaključiti pregovore o sporazumu s južnoameričkim trgovinskim blokom Mercosurom uz izričito protivljenje čitavog političkog spektra u Francuskoj, što je dosad bilo nezamislivo. Međutim, pitanje hoće li moći taj sporazum progurati u Vijeću EU-a u drugoj polovici sljedeće godine, ali taj potez mogao bi joj donijeti poneki poen u očima manjih članica jer pokazuje da Komisija može djelovati i mimo volje velikih.

U takvim okolnostima EU očekuje novog/starog američkog predsjednika, nepredvidivog Donalda Trumpa, koji je u svom prvom mandatu (2017.-2021.) uzdrmao povjerenje u neupitnost transatlantskog savezništva. Nakon toga i nakon ruske invazije na Ukrajinu dovedena su u pitanje dva stupa na kojem se razvijala Unija, američkom sigurnosnom kišobranu i jeftinoj ruskoj energiji.

Drugi Trumpov dolazak na vlast sa sobom donosi neizvjesnost kako će se nova administracija postaviti prema ratu u Ukrajini i hoće li Washington krenuti u trgovinski rat s Kinom i EU-om.

EU najavljuje da će i dalje podupirati Ukrajinu doklegod bude trebalo, ali to neće biti dovoljno u slučaju da Trump prestane pomagati Kijevu. Trump najavljuje da će uvesti visoke carine za kinesku robu, koja bi u tom slučaju mogla preplaviti europsko tržište, zbog čega bi i EU morao poduzeti protumjere.

Trump prijeti i EU-u novim carinama ne bude li Europa kupovala više američke nafte i plina i tako smanjila svoj suficit u trgovini sa SAD-om. 

Najveći izazov - povećati konkurentnost europskog gospodarstva

Jedna od glavnih tema u EU ne samo sljedeće godine, nego tijekom cijelog mandata nove Europske komisije bit će konkurentnost gospodarstva jer EU sve više zaostaje za Sjedinjenim Državama i Kinom, pogotovo u visokim tehnologijama i inovacijama.

Ilustracije radi, od 50 najvećih tehnoloških kompanija samo su četiri europske.

Program rada nove Komisije uvelike će se oslanjati na izvješće o budućnosti europske konkurentnosti koje je izradio bivši predsjednik Europske središnje banke i bivši talijanski premijer Mario Draghi.

Komisija bi već 15. siječnja trebala objaviti kompas konkurentnosti, koji će se temeljiti na tri stupa iz Draghijeva izvješća: zatvaranje jaza u inovacijama u odnosu na SAD i Kinu; dekarbonizaciju i konkurentnost; povećanje ekonomske sigurnosti i smanjenje ovisnosti.

Zatim bi u veljači trebala objaviti Plan za čistu industriju, neku vrstu Europskog zelenog plana 2.0 koji bi trebao objediniti zaštitu klime i industrijsku politiku.

Zeleni plan je bio je glavno obilježje prve Komisije Ursule von der Leyen, koji je zadnjih godina nailazio na sve veći otpor i proglašavan jednim od krivaca za gubljenje konkurentnosti. Tako je došlo do odgode na godinu dana početka provedbe direktive o deforestaciji, a sve se glasniji pozivi da se opozove odluka o zabrani motora na unutarnje izgaranje nakon 2035. godine.

Plan za čistu industriju zadržao bi isti cilj: klimatsku neutralnost do 2050. ali uz jačanje konkurentnosti europskih tvrtki.

Uključivao bi dekarbonizaciju tradicionalnih industrijskih sektora, jačanje kružnog gospodarstva, stratešku autonomiju Europe i prijedloge rješenja za visoke cijene energije. Cijene električne energije koju plaćaju američke tvrtke iznosi samo jednu trećinu one koje plaća europska industrija, zbog čega u startu imaju prednost pred europskom konkurencijom.

Iako prelazak na obnovljive izvore energije može na dulji rok osigurati čistu i jeftinu energiju, fosilna goriva kojima Europa oskudijeva i dalje će igrati glavnu ulogu u određivanju cijena energije.

Bitka za proračun

Kako bi se europsko gospodarstvo moglo nositi s američkom i kineskom konkurencijom, prema Draghijevu izvješću, bit će potrebne dodatne investicije od oko 750 - 800 milijardi eura godišnje. Stoga će veliko pitanje u predstojećem razdoblju biti kako namaknuti ta sredstva.

S time je tijesno povezano pitanje sljedećeg sedmogodišnjeg proračuna (VFO) za razdoblje 2028.-2034. Komisija će u drugoj polovici sljedeće godine objaviti prijedlog novog VFO-a, o čemu će se u sljedeće tri godine voditi velike bitke.

Tradicionalno, grupa bogatijih članica na sjeveru i zapadu kontinenta opire se povećanju europskog proračuna, koji iznosi samo oko 1 posto BDP-a, dok ostale članice žele nešto veći proračun, posebice za kohezijsku politiku.

Može se očekivati da će biti pokrenuto pitanje novog zajedničkog zaduživanja, poput onoga za oporavak od pandemije, čemu se također opire isti krug zemalja. Prioriteti sljedećeg VFO-a prema najavama Komisije bit će jačanje gospodarske konkurentnosti, kohezija, digitalizacija, poljoprivreda, zelena tranzicija te sigurnost i obrana.

Nova Komisija prvi put ima povjerenika za obranu, kojem će glavna tema biti kako riješiti problem rascjepkanosti europske obrambene industrije.

Pitanje proširenja ponovno je postalo aktualno nakon ruske agresije na Ukrajinu. Očekuje se da bi početkom sljedeće godine Ukrajina i Moldavija mogle otvoriti prvi pregovarački klaster, a zemlje zapadnog Balkana mogle bi napraviti dodatni napredak na putu prema članstvu.

Hrvatska sve bliže europskom prosjeku

Hrvatska se polako približava europskom prosjeku, ali još je dug put do toga cilja.

Od 2019., zadnje godine prije pandemije do danas, Hrvatska je imala najveći rast u EU-u. Od četvrtog tromjesečja 2019. do trećeg tromjesečja 2024. hrvatski BDP uvećan je za preko 19 posto.

U istom razdoblju BDP europodručja porastao je za nešto više od 5 posto.

Prema izvješću Državnog zavoda za statistiku, bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku u Hrvatskoj izražen u paritetu kupovne moći za 2023. dosegnuo je 76 posto prosjeka 27 članica EU-a, a istu razinu tog prosjeka dosegla je i stvarna individualna potrošnja (SIP) po stanovniku.

Očekuje se da će ove godine realni BDP po glavi stanovnika dosegnuti 78 posto europskog prosjeka.

Velik je to napredak u odnosu na 2013. godinu ulaska u EU-u kada je BDP per capita bio na 61 europskog prosjeka. Doduše, u međuvremenu je objavljen novi popis stanovništva, koji je pokazao da je 2021. Hrvatska imala preko 400 tisuća stanovnika manje nego deset godina ranije pa je i to dijelom utjecalo na rast BDP po glavi stanovnika.

Hrvatsko gospodarstvo i dalje raste oko četiri puta brže od europskog prosjeka. Veliku ulogu u tom imaju europska sredstva za oporavak od pandemije jer Hrvatska prednjači po povlačenju tih sredstava, koja se moraju potrošiti do kraja 2026. godine.

S druge strane, do sada je povučeno vrlo malo sredstava iz redovitog sedmogodišnjeg proračuna 2021.-2027. godine jer je apsolutni prioritet bio povući što prije sredstva za oporavak.

No, sredstva iz sedmogodišnjeg proračuna mogu se povlačiti sve do 2030. godine, što jamči da će europska sredstva i dalje imati veliku ulogu u razvoju i nakon što se iscrpi fond za oporavak. Pri tome je ključno stvoriti pretpostavke za dugoročni rast i nakon što se priljev europskih sredstava smanji.