Dan je izbora u Sjedinjenim Američkim Državama i dan odluke u jednoj od najneizvjesnijih predsjedničkih utrka u američkoj povijesti.

Kandidat republikanaca Donald Trump i kandidatkinja demokrata Kamala Harris u svim su anketama gotovo izjednačeni. Izbori će biti još neizvjesniji u danima koji slijede, a s obzirom na tamošnji elektorski sustav koji ne jamči pobjedu kandidatu s najviše osvojenih glasova, nego “osvojenih” saveznih država koje (do)nose broj elektora srazmjerno svojoj veličini.

Na koncu će vjerojatno ovisiti o rezultatima u sedam saveznih država, tzv. swing states, koje nisu izborne utvrde ni republikanaca ni demokrata, nego tamošnji birači od izbora do izbora mijenjaju preferencije.

“Ne bira se samo predsjednik”

Čitav svijet s ogromnim interesom prati izbor između Harris i Trumpa, a tvrdnja koja se proteklih mjeseci u tom smislu najčešće čula jest da su ovo globalno najvažniji američki izbori nakon Drugog svjetskog rata. Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić suzdražava se od takve ocjene, ali kaže da su ovo iznimno važni izbori jer se na njima vodi borba između dvije posve različite vanjskopolitičke platforme.

“S Kamalom Harris ostaje status quo i ona vanjska politika kakva je bila u mandatu Joea Bidena. Ako pobijedi Donald Trump mislim da ćemo vidjeti više nego što smo vidjeli u njegovom prvom mandatu. U tom smislu doista je teško naći američke izbore desetljećima unatrag koji u ovolikoj mjeri determiniraju put Amerike i njen odnos prema saveznicima kao i saveznika prema njoj. Ovi izbori doista su važni, ali treba znati da uloga američkog predsjednika ipak nije apsolutna. Na ovim izborima biraju se i kongresmeni i senatori koji itekako oblikuju i vanjsku i unutarnju politiku SAD-a. Bez njih taj sustav nije potpun”, objašnjava Avdagić.

“Uloga američkog predsjednika nije apsolutna”

Dodaje kako o važnosti ovih američkih izbora govori i to što su sve zemlje povezane s SAD-om kontekstom ratova i trgovine posve fokusirane na izborne rezultate.

“To je ujedno najbolji odgovor onima koji tvrde da je svijet kojim dominira SAD davno nestao i da se nalazimo u nekakvom novom, multipolarnom okruženju. A svi, od Europe preko Rusije do Kine, geldaju što će se dogoditi. Rekao bih da nikad nije bio veći interes ljudi diljem svijeta za neke američke izbore kao za ove. U tom smislu ovi izbori nadilaze i one 2016. na kojima je Trump prvi puta izabran ili one na kojima je Barack Obama bio izabran za predsjednika kao prvi Afroamerikanac. No, ponavljam, ne treba zaboraviti da uloga predsjednika SAD-a ipak nije apsolutna”, ističe Avdagić.

Može li Trump, ako pobijedi, progurati Projekt 2025?

Kada je Trump 2016. bio izabran za predsjednika SAD-a, usprkos svim njegovim bombastičnim obećanjima i najavama radikalnih poteza, američka politika, i unutarnja i vanjska, ipak je ostala u zadanim okvirima.

Avdagić napominje da se predizborna retorika uvijek razlikuje od politike kakva se provodi kada je izabrani kandidat na dužnosti.

“Drastično drugačije moglo bi biti u slučaju Trumpove pobjede, ako mu Projekt 2025. (inicijativa krajnje konzervativnih politilkih snaga u SAD-u, nap.a.) bude služio za uspostavljanje administracije. Međutim, nisam siguran da bi se to doista moglo dogoditi”, smatra.

Odnos Europe prema “Velikom bratu”

Govoreći o odnosu Europe prema SAD-u. Avdagić podsjeća kako su europski dužnosnici svojedobno “tapšali po ramenu” Baracka Obamu, koji je ovdje bio omiljen, ali su istodobno gledali da ne udovolje svim njegovim zahtjevima.

“Ima neke povijesne pravde u tome da ako niste kao saveznik bili spremni podijeliti odgovornost i financijski teret surađujući s onim s kojim se to moglo dogovoriti (Obama), onda dođe onaj (Trump) tko vas na to primora makar i zavrtanjem ruke. Podsjećam na to u kontekstu NATO-a, što je tema koja je i nama u Hrvatskoj važna, da je zahtjev za izdvajanjem 2 posto nacionalnog BDP-a za obranu došao u vrijeme Obame, a ne Trumpa. Europski saveznici su se obvezali da će to ispuniti do 2024., a evo došli smo pred sam kraj godine no to se nije ostvarilo. Mislim da to puno govori i o nama Europljanima i o našem odnosu s, kako se voli reći, Velikim bratom”, zaključio je Avdagić.