“Trump je na skupovima gurao pitanje “Živite li bolje danas ili prije četiri godine?”, što je nešto što što rezonira s najvećim brojem glasača i što prosječnog Amerikanca najviše muči u svakodnevnom životu”, zaključuje Luša.

Profesorica međunarodnih odnosa, Đana Luša gostovala je u Studiju N1 kod Anke Bilić Keserović. Analizirala je sustav elektorskog kolegija i pojasnila koje su poruke kandidata tijekom prljave predsjedničke kampanje najviše rezonirali s američkim biračkim tijelom.

Postojeće fraze nisu dostatne kako bi opisale tjesnost predsjedničke utrke u SAD-u.

Konačna predizborna anketa NPR/PBS News/Marist, objavljena u ponedjeljak, pokazuje da potpredsjednica Kamala Harris ima tijesnu prednost pred bivšim predsjednikom Donaldom Trumpom među vjerojatnim biračima na nacionalnoj razini, 51% prema 47%.

Međutim zbog kompleksnosti elektorskog kolegija, kao što smo imali prilike vidjeti 2020., broj glasova nije presudan za pobjedu kandidata ili kandidatkinje.

“Pratimo jednu utrku koja je po svemu bila neuobičajena. Od odustanka Bidena što je otežalo kampanju Harris jer se u kratkom roku morala isprofilirati kao kandidatkinja. Isto tako imala je jako malo vremena da ispromovira svoje politike. Pokušaj ubojstva Trumpa je sigurno utjecalo na dio biračkog tijela. Kampanja je kao i prije bila fokusirana na swing države, države klackalice”, započinje Đana Luša, profesorica međunarodnih odnosa na FPZG-u.

Je li izborni sustav elektorskog kolegija zastario?

“To je specifikum američkog političkog sustava. Tvorci ustava su nastojali postići kompromis između više struja na način da savezna država očuva dio svog suvereniteta, a opet da SAD kao federalna država bude dovoljno snažna. Kod izvršne vlasti i uloge predsjednika bile su diskusije hoće li ono biti sadržano u liku jedne ili više osoba, koliko će trajati mandat i koliko se puta mogu birati”, pojašnjava Luša i dodaje:

“Tada su se odlučili za izbornički kolegij, dakle za posredno biranje predsjednika kako ne bi građani bili ti koji isključivo donose odluke, ali i kako zakonodavno tijelo ne bi odlučivalo o predsjedniku.

Ono što je najzanimljivije je da se čitava kampanja u završnici svela na tih sedam država”, govori Luša, a to zorno prikazuju i rasporedi kretanja kandidata na zadnji dan kampanje.Neki govore da bi žene mogle presuditi ove izbore. Osim toga što se bira predsjednik, biraju se i oba doma Kongresa, a građani mogu odlučivati i o nekoliko pitanja, među kojima je i – pobačaj. Pravo koje je u Trumpovom mandatu, to prestalo biti.

“To je pitanje bitno za američku javnost ne samo u predizborno vrijeme. To je pogotovo došlo do izražaja zbog profila kandidata. Harris je svoju kampanju bazirala na rodnim politikama i naglašavala ih s ozbirom na biračko tijelo kojem se obraća. Dakle, ako sve žene izađu i podrže Harris, pobjeda je sigurna, no to se naravno, neće dogoditi”, komentira ona i dodaje:

“Trump je na početku kampanje bio neodređen, pristupio diplomatski i sugerirao da se to spusti na razinu saveznih država. Harris je naglašavajući te politike htjela pridobiti žene za sebe. Je li u tome uspjela? Ako je za vjerovati anketama – djelomično je”, tvrdi Đana Luša.

Čuli smo mnoge uvredljive epitete na račun lationamerikanaca. Kada ih sad pitate, ne djeluje kao da im je to prioritet, već to kako žive i kako je stanje američkog gospodarstva.

“Dojam je apsolutno sve u američkim predsjedničkim izborima. Što građane tišti na dnevnoj razini, Trump jako dobro koristi u svojoj kampanji, osim antiimigrantskih politika je svoju kampanju bazirao na ekonomsku politiku naglašavajući “uspješnu” ekonomiju tijekom svog mandata, iako je SAD ostavio u jeku pandemije suočenu s velikom gospodarskom krizom”, dodaje.

“Biden je u smislu ekonomskih politika bio prilično uspješan, točno je da je inflacija visoka, ali je uspio Ameriku, u odnosu na to što je zatekao, vratiti u neku gospodarsku normalu”, smatra profesorica osvrćući se i na efikasnost Trumpovih poruka.

“Trump je na skupovima gurao pitanje “Živite li bolje danas ili prije četiri godine?”, što je nešto što što rezonira s najvećim brojem glasača i što prosječnog Amerikanca najviše muči u svakodnevnom životu”, zaključuje Luša.