Aktualna predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen još uvijek je jasna favoritkinja za drugi mandat na vrhu izvršne vlasti EU-a, ali daleko je od sigurne pobjednice, piše Politico u četvrtak.

To znači da se u Bruxellesu igra uzbudljiva nova igra uglavnom među političarima, diplomatima i dužnosnicima o tome tko bi mogao dobiti njezin sadašnji posao.

Ovo su najspominjanija imena. 

Mario Draghi

Zašto? Ime bivšeg talijanskog premijera i bivšeg predsjednika Europske središnje banke često se spominje kad treba popuniti važne međunarodne funkcije. Doduše, dosad ga se uglavnom povezivalo s čelnim mjestom Europskog vijeća (kada Charles Michel ode).

Draghi se već vratio u središte europske politike i radi na službenom planu EU-a koji bi blok trebao učiniti kompetitivnijim. Povrh toga, blizak je s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom.

Zašto ne? Talijan nema jasno političko opredjeljenje i teško je shvatiti zašto bi EPP moćno mjesto predsjednika Komisije prepustio nekome upitne političke lojalnosti.

Roberta Metsola

Zašto? Kao što je gore navedeno, malo je vjerojatno da će EPP odustati od vođenja Komisije u sljedećem mandatu. Međutim, ako von der Leyen ne dobije potporu koja joj je potrebna, druga vodeća kandidatkinja EPP-a mogla bi isplivati na površinu.

Kao predsjednica Europskog parlamenta Metsola je uspjela ostati iznad političkih sukoba, taktika koja joj je ranije pomogla da osigura sadašnju funkciju. Istodobno je pokazala vodstvo u vanjskoj politici i bila je prva čelnica EU-a koja je posjetila Kijev nakon ruske invazije u veljači 2022.

Zašto ne? Malta je najmanja država u EU, i po veličini i po broju stanovnika. Uz to, Metsola ima iskustva u upravljanju, čak ni u svojoj domovini. Njezin konzervativan stav o pobačaju nije joj bio plus na početku njezina predsjedanja zakonodavnim tijelom EU-a.

Christine Lagarde

Zašto? Zato što je Francuskinja.

Macronovo oklijevanje da podrži von der Leyen na čelnu dužnost namaće očito pitanje: Nakon pet godina njemačke vladavine, želi li Macron da Francuzi vode Komisiju. Kao bivša ministrica financija i sadašnja predsjednica Europske središnje banke, Lagarde ima iskustva na izvršnim položajima, a i dodatnu prednost time što je žena.

Zašto ne? Zato što je Francuskinja. A navodno i nije popularna među svojim osobljem. Nema naznaka da bi Lagarde bila spremna napustiti ECB prije isteka svog osmogodišnjeg mandata. Otkako je napustila MMF, njezino ime spominjalo tijekom gotovo svake rekonstrukcije francuske vlade kao moguće ministrice.

Klaus Iohannis

Zašto? Rumunjski predsjednik miljenik je europskih čelnika, osobito među konzervativcima. I Macron i njemački kancelar Olaf Scholz obasuli su ga pohvalama jer je svoju zemlju zadržao u prozapadnom i proeuropskom taboru nakon ruske invazije na Ukrajinu - što se ne može reći za Mađarsku, Slovačku ili Bugarsku.

Suprotno od Poljske, Rumunjska je također striktno poštovala pravila jedinstvenog tržišta EU-a i nije jednostrano nametnula ograničenja na ukrajinsko žito - ojačavši Iohannisov ugled kao proeuropskog timskog igrača.

Mnogi tvrde da je vrijeme da istočni Europljanin vodi EU. Ako je tako, Iohannis, koji govori njemački, ima odličnu startnu poziciju jer potječe iz iste političke obitelji EPP-a kao i von der Leyen. Odluka EPP-a da svoj izborni kongres održi u Bukureštu također svjedoči o njegovom položaju u toj grupaciji. 

Budući da njegov drugi mandat završava u prosincu, Iohannis je u potrazi za vrhunskim međunarodnim poslom. Prošlog mjeseca pristao je kandidirati se za sljedećeg čelnika NATO-a - ali to će biti teška bitka, s obzirom na široku potporu nizozemskom premijeru Marku Rutteu.

Zašto ne? Iohannisov pokušaj da u zadnji čas Rutteu ukrade vodeću ulogu u NATO-u naljutio je neke zapadnoeuropske zemlje.

Andrej Plenković

Zašto? Hrvatski premijer Andrej Plenković također dolazi iz EPP-a i njegovo bi imenovanje odgovorilo na sve veće pozive da istočna Europa da preuzme vodeću dužnost.

Izbor Hrvata za predsjednika Komisije također bi poslao pozitivan signal kandidatima za članstvo u EU (Hrvatska je najmlađa članica). Plenkovićeva iznenađujuća najava da će predvoditi kandidatsku listu za na europskim izborima vladajuće stranke HDZ-a potaknulo je sumnje da želi napustiti domaću politiku. Njegovo bogato premijersko iskustvo jamačno mu je osiguralo autoritet i priliku da se umreži s kolegama europskim čelnicima.

Zašto ne? Plenković je odbacio glasine da bi mogao zamijeniti von der Leyen, što bi se dakako moglo smatrati dobrim pokazateljem da je zainteresiran za posao.