Nakon Nikole Grmoje, serijal nastavljamo sa suverenistom Željkom Sačićem, pravnikom koji je, prije nego što je došao u Sabor, radio kao kriminalist za suzbijanje gospodarskog kriminala, što je tema o kojoj je napisao i više znanstvenih i stručnih članaka.

 Sudjelovao je i u svim obrambeno-oslobodilačkim akcijama Domovinskog rata kao načelnik Sektora specijalne policije MUP-a. Završetkom rata postao je pomoćnik ministra unutarnjih poslova za poslove kriminalističke policije, a nakon toga radio je u Visokoj policijskoj školi kao nastavnik na Katedri kriminalistike.

Sačić je sredinom 2000-ih kraće bio politički angažiran u HSLS-u, a zatim je 2011. osnovao stranku Akcija za bolju Hrvatsku. Od 2020. godine član je stranke Hrvatski suverenisti, a u saborskim klupama ima upečatljive nastupe. Prvu polovicu ove godine pamtit će po nekim burnim sjednicama, a na naše pitanje, ima li tanke živce ili naprosto voli konstruktivne rasprave, Sačić kaže da voli "javno, jasno, temperamentno, glasno i hrabro izreći i braniti svoja politika stajališta, svoje konzervativne domoljubno hrvatske, braniteljske, te naše tradicionalno identitetske, obiteljske vrijednote, očekivanja, nadanja, i to u istinoljubivom i pravdoljubivom tonu". Zbog toga je, kaže, često meta svojih političkih oponenata.

"No, to me nimalo ne straši", objašnjava Sačić. "Hrvatski ljudi koji su me preferencijalno izabrali da budem njihov glas u Hrvatskom saboru, upravo to, takve moje istupe i prijedloge, takovo ponašanje od mene očekuju – oštrinu i jasnoću rijeći i bistrinu političkih misli, argumentiranost, hrabrost i odlučnost u promicanju i obrani tih naših vrijednota, hrvatskih konzervativnih stavova i prioritenu zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa."

Šteta je jedino, dodaje, što ga - takvog kakav je - mediji više ne "puštaju" u javnost, kako bi ga građani bolje upoznali.Na pitanje, koje su ga teme posebno uzrujale u Saboru u posljednjih godinu dana, odgovara da je to bio dan kada je Milorad Pupovac stao za saborsku govornicu i "bezočno oklevetao hrvatske branitelje, hrvatski narod, govoreći da smo tijekom Domovinskog obrambenog rata, citiram: "etnički očistili Hrvatsku od Srba, kako na ruralnim, tako i na njenom urbanom području." Za nevjerovat..To, ta njegova smišljena manipulacija, ta dokazana notorna laž me doista povrijedila, i kao Hrvata i kao hrvatskog branitelja, a posebno kao zastupnika u Hrvatskom saboru", kaže Sačić kojeg čudi da, osim njega i kolega Suverenista, nitko od nastupnika nije reagirao na to.

"Prestrašno! A na moju reakciju, ma moje zgražanje dano u obrazloženju povrede Poslovnika, gospodin Pupovac mi se unio u lice, i potpuno necivilizirano, nekulturno procjedio: "Vi ste se zastupniče Sačić – izvukli". U tome vidim nevjerojatnu drskost, nekulturu i protupravnost u ponašanju gospodina Pupovca! Dapače, kršenje i odredbi našeg Ustava", dodaje Sačić.

Pamtit će i ispad hadezeovca Ante Deura, koji mu je, tijekom saborske rasprave, na obrazloženje zbog čega traži stanku, dobacio primitivnu uvredu, etiketirajući ga kao "Titovo govedo" te "jugo generala".

"To je bilo ispod svake ljudske razine, tim prije jer smo i Deur i ja – hrvatski branitelji", ocjenjuje Sačić.

U posebnom sjećanju ostat će mu i, kako kaže, potpuno nesnovano oduzimanje riječi, nepotrebno kažnjavanje opomenom i fizičko izbacivanje iz sabornice, sa dvodnevnim gubitkom prava govora u Saboru, od strane predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, i to u proglašenoj pauzi.

"Uvjeren sam i danas da je to bilo potpuno nepotrebno i protuustavno oduzimanje mojeg prava na govor, te protuposlovničko "treniranje strogoće" nada mnom", kaže nam Sačić uz kojeg se toga dana Jandroković okomio i na Miru Bulja i Krešu Beljaka.

A kad smo već kod šefa Sabora, Sačića najviše ljuti, priznaje, kada ga Jandroković "zločesto i nepravedno te nepotrebno eliminira i diskvalificira sa nekih važnih saborskih rasprava".

"O nekim temama od mojeg velikog interesa, za koje sam se dobro, temeljito pripremao i uredno prijavio raspravu, bilo u ime Kluba Hrvatskih suverenista ili pojedinačno. Najčešće tada nepravedno izgubim "pravo govora" jer na nečiji neprimjeren istup dignem "povredu Poslovnika", i u tom kratkom obrazloženju pokušavam dati razloge tome. Ali predsjednik Sabora, gospodin Jandroković, nema za to razumijevanja, dapače, daje mi opomenu, pa čak neki puta, apsolutno prestrogo, ciljano i - dvije za redom, što me automatski udaljuje od pripremane rasprave, neki put čak i iz same sabornice", govori Sačić.

Bilo je, kaže, nažalost više takvih kriznih stanja i frustrirajućih situacija, a svaka je, dodaje, završila loše za njega.

"Kada sam ja reagirao "vulkanski", samoobrambeno, čak - grubo isprovociran - i dizanjem glasa ili otvorenom svađom. Poučen tim negativnim iskustvima, u posljednje vrijeme izbjegavam takva stanja i "usijanja", a primjetio sam i da predsjednik Hrvatskog sabora, gospodin Jandroković, u zadnje vrijeme pokazuje znatno veći stupanj tolerancije i odstupa od svojih dotadašnjih neprimjerenih, provokativno iritantnih, retributivno represivnih reakcija. I to je dobro, jer nam se nepotrebno ne guši naše ustavno i zakonsko pravo govora u sabornici", zaključuje.

Opasne političke zone

Sačić kaže da su zastupnici kontinuirano pod lupom javnosti te da politički oponenti često iznose svoje političke (neprihvatljive) stavove kroz dopuštene Poslovne forme pa oni koji se s njima ne slažu reagiraju pozivajući se na članak 238. Poslovnika. Predsjednik Sabora to, pojašnjava Sačić, najčešće ne prihvaća kao reakciju već kao nedopuštenu "repliku", zbog čega dobivaju opomenu, nerijetko i dvije ukoliko prekorače vrijeme obrazlaganja ili pak i samji posežu za težim riječima.

"Tada nastaju frustracije i problemi, osobito ako je već kumulirana treća opomena, i gubitak prava na daljnje sudjelovanje u saborskoj raspravi. Ulaženje u tu rizičnu zonu i dizanje takve Povrede Poslovnika, mi saborski zastupnici doživljavamo kao "nužnu političku samoobranu", kao našu "prvu, hitnu političku pomoć", jer naši glasači u tom trenutku od nas i očekuju takvu "obrambenu" reakciju, pa čak i pod cijenu rizika gubitka prava govora po slijednim temama dnevnog reda, odnosno po cijenu našeg potencijalnog fizičkog odstranjena iz Sabornice", govori Sačić.

Priznaje, ipak, da je mudro izbjegavati ulazak u takve zone, jer gubitak prava sudjelovanja u dobro pripremljenoj raspravi čini veću političku štetu od "možebitnog trenutnog političkog bljeska u okršaju s političkim oponetom".

Priznaje, ipak, da je mudro izbjegavati ulazak u takve zone, jer gubitak prava sudjelovanja u dobro pripremljenoj raspravi čini veću političku štetu od "možebitnog trenutnog političkog bljeska u okršaju s političkim oponetom".

O premijeru

Upitali smo Sačića i kako ocjenjuje Plenkovićeve nastupe u Saboru, a on nam kaže kako primjećuje da premijer u posljednje vrijeme u Sabor dolazi "bez grča u želucu". Ocjenjuje da je to zato jer ima stabilnu koalicijsku većinu u Saboru, ali i "dvoje, troje prikrivenih tzv. oporbenjaka" na koje može računati. Smatra, ipak, da to nije dovoljno za upravljanje državom, a posebno ga smeta što premijer odbija svaki prijedlog koji dolazi od oporbe i time, kako kaže, izaziva podjele u društvu.

"Demonstrirana "superiornost" gospodina Plenkovića nad saborskom oporbom zapravo najviše govori o nefunkcionalnosti naše izvršne vlasti, koja nedovoljno ili nikako ne uvažava konstruktivne i dobre, korisne prijedloge oporbe za bolji zivot svih hrvatskih ljudi", smatra Sačić.

Premijeru savjetuje "veću tolerantnost i uvažavanje svih pametnih, korisnih prijedloga, a ne samo onih koji dolaze iz njegovih političkih krugova".

"Mučno je i frustrirajuće gledati kada premijer Plenković ne odgovara na pitanja oporbenih saborskih zastupnica i zastupnika, kada ih ismijava, ignorira ili postavlja "protupitanja", kaže Sačić. Napominje da je hrvatski narod svoju slobodu, demokraciju i državu izborio uz ogromne žrtve te da političari sada, u miru, moraju raditi na tome da svi građani imaju bolji život. Tome, dodaje, mogu doprinijeti svi i ne treba isključivati i omalovažavati političke neistomišljenike…

"…a oslanjati se isključivo i samo na svoje vanjske prijatelje i strane "soroš" "centre moći"…u Bruxellesu, Parizu…i drugdje. Hrvatski narod može i zaslužuje bolje", zaključuje Sačić.