Kao i vlade Ivice Račana (2003) i Ive Sanadera (2008), i vlada Andreja Plenkovića odlučila se, ususret superizbornoj godini, kupovati glasove potplaćenih trgovkinja i trgovaca zabranom rada nedjeljom...

Prvi tjedni uvođenja nedjeljnog nerada trgovina, odnosno ograničenja rada u punom su sjaju pokazali koliko je odluka vlade Andreja Plenkovića o izmjeni Zakona o trgovini bila nepametna, toliko da sad i gradonačelnici iz redova vladajućeg HDZ-a (Damir Rukavina, Crikvenica) zakonskim rupama i proglašenjima sajamskih dana doskaču zabrani rada nedjeljom, usred turističke sezone.

Jer, dogodilo se sve što smo i znali da će se dogoditi: ljudi i dalje kupuju nedjeljom, a u malobrojnim trgovinama koje rade nedjeljom gužve su nesnosne, kruh i mlijeko kupuju se po benzinskim crpkama, cvijeće na kioscima, piše net.hr.

Samo nas valjda korak dijeli od prodaje jaja i piletine u kladionicama. Naravno, po daleko višim cijenama nego u trgovinama mješovitom robom, što je slučaj s cijenama artikala na benzinskim crpkama i kioscima.

Kao i vlade Ivice Račana (2003) i Ive Sanadera (2008), i vlada Andreja Plenkovića odlučila se, ususret superizbornoj godini, kupovati glasove potplaćenih trgovkinja i trgovaca zabranom rada nedjeljom, bez ikakvih suvislih analiza o posljedicama takve odluke kako po uvjete rada zaposlenih u trgovini tako i po male poduzetnike i obrtnike u trgovačkom sektoru. Odluka da se nekima rad nedjeljom zabrani, a nekima ne, već je dvaput pala na Ustavnom sudu i gotovo sigurno će ponovno pasti ove jeseni jer je riječ, kako ističu i podnositelji ocjene ustavnosti iz Udruge Glas poduzetnika, ali i pravni/ekonomski stručnjaci, o duboko diskriminirajućem zakonskom aktu jer diskriminira jedne, a favorizira druge radnike i poduzetnike.Zašto bi nerad nedjeljom bio važniji za trgovkinje/trgovce zaposlene u dućanima i trgovačkim centrima nego za iste radnike zaposlene u pekarama s ugostiteljskim objektima, na benzinskim crpkama, kioscima ili u kladionicama, pa za medicinske sestre, zaštitare, policajce ili novinare? Nitko zapravo ne zna odgovoriti na to pitanje jer se podrazumijeva da jedni moraju, a drugi ne moraju raditi nedjeljom, iako zapravo nije tako. Uostalom, za radnu nedjelju, svaki radnik morao je biti više plaćen i prije ove zabrane, imao je pravo na dan i pol odmora u bilo kojem drugom tjednom terminu. I nije istina da svi zaposleni u trgovinama, pekarama ili cvjećarnicama rade baš svaku ili većinu nedjelja.

Već i ptice na grani znaju da je forsiranjem zabrane rada nedjeljom trgovinama HDZ htio udovoljiti zahtjevima Kaptola, koji naprosto pokušava vjernike vratiti u prilično ispražnjene crkve, a time i povećati vlastite prihode.

Kad zabrana ponovno padne na Ustavnom sudu, Plenković će Crkvi moći mirno reći „Eto, vidite da smo htjeli, i pokušali smo, ali nam zločeste pravne i poduzetničko-obrtničke komunjare ne daju“.

A Crkva će se i dalje moći žaliti kako su mise sve manje posjećene jer vjernici rade (i kupuju) nedjeljom, kao da praktični vjernici mahom dolaze iz redova kupaca, to jest zaposlenih u trgovinama.

Oni koji zbog vjerskih ili bilo kojih drugih razloga ne žele u kupnju nedjeljom, slobodni su to ne činiti.Trgovci i trgovkinje iz velikih trgovačkih lanaca kojima se, navodno, želi pomoći i dalje će raditi pod istim uvjetima po kojima su i radili, kako nedjeljom, tako i svih ostalih šest radnih dana, a ti radni uvjeti su ono o čemu nitko osim sindikata (nerijetko ni oni) ne želi ozbiljno razgovarati.