Most Zadarske županije poslao je priiopćenje koje prenosimo u cijelosti

"Živimo li u zanimljivim vremenima i hoće li turistički Zadar naći ono što traži

Kinezima se pripisuju mnoge mudre izreke, oni imaju brojne poslovice, a neke od njih se smatraju i kletvama. Među njih se mogu ubrojiti Dabogda našao ono što si tražio i još jedna koja glasi Dabogda živio u zanimljivim vremenima. Ovu drugu davnih dana neki je britanski lord proglasio drevnom kineskom kletvom, ali Kinezi tvrde da oni nemaju nikakve veze s njom. Bez obzira na sporno autorstvo ove druge kletve, čini nam se kako upravo obje prikladno opisuju posljednje zadarske tjedne. U prošlom smo ponovno imali prilike čuti o tome kako će Zadar postati grad pješčanih plaža, a u ovom drugom se podiglo puno prašine vezano za izgradnju hotela najviše kategorije za kojim naše gradske vlasti toliko žude.

Obje smo teme već bili problematizirali u nipošto dosadnom vremenu neposredno prije posljednjih lokalnih izbora, ali izgleda kako to nisu bilo ni približno zanimljiva vremena kao što su ova sada.

Grad koji se guši u stisku masovnog turizma

Turizam je od velike važnosti za Zadar i to u mjeri da je naš grad ovisan o rezultatima koji se ostvaruju od odvijanja turističkih aktivnosti. Međutim, smatramo upitnom ocjenu uspješnosti dosadašnjih turističkih politika koje su provodile gradske vlasti. Razlog za to je činjenica što je masovni upravo onaj oblik turizma koji se Zadru događa.

Masovni turizam još je poznat i kao 3S turizam, prema engleskim riječima za sunce, more i pijesak – sun, sea & sand. Izgleda kako u našoj gradskoj vlasti dugo vremena sazrijeva želja da Zadar umjesto 2S unaprijedi u 3S destinaciju, dakle, i na simboličkoj razini u grad masovnog turizma. Kako bi se to ostvarilo nedostaju još jedino pješčane plaže. Takva plaža na Kolovarama (a i još neke druge intervencije na pomorskom dobru), kao što je poznato, koštat će 12 milijuna eura. Nije jeftino. Očito naše gradske vlasti nisu toliko bogate da kupuju jeftine stvari. Vjerojatno će se Zadar, tko zna, ubuduće i reklamirati kao grad pješčanih plaža. Kakva će to tek biti zanimljiva vremena. Gradske će vlasti tada naći ono što traže. Masovni će turizam s još čvršćim stiskom gušiti Zadar. Zato nas ne čudi toliki trud da se uvjeri sugrađane kako je to dobro za njih. A to budi sumnju.

Bez ikakvog sarkazma pješčane plaže gradu Zadru ne trebaju. Gradska vlast za cilj mora imati to da se boravkom u Zadru turistima omogući stjecanje autentičnog iskustva. To se ne će postići pješčanim plažama. Njih ima posvuda. Autentičnost je nešto drugo. To je ono što nas razlikuje od drugih. Ako je baš neophodno intervenirati u prirodu, a što je isto obilježje masovnog turizma, zašto se u našoj gradskoj vlasti nisu dosjetili oblutaka, nego su se uhvatili pijeska kao pijani plota?

Hotel zvan čežnja

Razvidno je da Zadru nedostaju hoteli i to posebno oni najviše kategorije. Vjerujemo da je nesporno i to da Zadar može biti atraktivna turistička destinacija. Zbog toga se postavlja pitanje što je razlog da u Zadru nema hotela s pet zvjezdica i međunarodnih hotelskih brendova? Zapravo, odgovor je vrlo jednostavan. Razlog za to je u sezonalnosti hotelskog poslovanja. Izvan ljetne sezone hotelski kapaciteti u velikoj su mjeri neiskorišteni, a ulaganja su visoka. Zbog toga njihovo poslovanje obilježava niska profitabilnost i posljedično dug period povrata ulaganja. Pojednostavljeno rečeno, ne isplati se investirati u hotelijerstvo. Zato do sada nije ni bilo takvih hotela u našem gradu.

Prema podatcima Horwath HTL-a, vodeće konzultantske tvrtke za hotelijerstvu u svijetu, iskorištenost kapaciteta hotela s 5 zvjezdica u Dalmaciji iznosi između 40 i 45%. U razdoblju ljetne sezone iskorištenost njihovog radnog kapaciteta iznosi između 80 i 90%, a u izvansezonskom razdoblju upogonjeno je između 10 i 15% od ukupno instaliranih hotelskih kapaciteta. Dakle, više nego svaka druga hotelska soba na dnevnoj razini ostaje prazna, a nesrazmjer između ljetne sezone i izvansezonskog razdoblja izrazito je problematično za poslovanje. Ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bismo mogli tvrditi da će budući zadarski hoteli poslovati bolje.

Nadalje, prema istom izvoru, ADR (Average Daily Room Rate), tj. prosječna ostvarena cijena dnevnog najma sobe u hotelima s 5 zvjezdica iznosi 175 eura. U izvansezonskom razdoblju noćenje u takvim hotelima košta puno manje.

Poticajni program kreditiranja HBOR-a, više nego bilo koji drugi argument, moguće je upotrijebiti u svrhu razumijevanja stope profitabilnosti koju hrvatski hoteli postižu i roka u kojem se može očekivati povrat ulaganja u hotelsko poslovanje. Prema tom programu kamatna stopa na kreditna sredstva iznosi 4%, a rok otplate (uključujući i poček do 4 godine) iznosi do 17 godina. To znači da u HBOR-u i Vladi RH vjeruju da hrvatski hoteli, i to uz poticajne mjere, mogu postići stopu profitabilnosti od 5% i ostvariti povrat ukupnog ulaganja u razdoblju od 20 do 25 godina. Nesporno je da to konvenira i prethodno iznesenoj činjenici o (ne)uspješnosti hrvatskog i zadarskog hotelijerstva. Zato je važno i ovaj argument staviti u kontekst priče o ulaganjima u buduće zadarske visokokategornike.

Ne postoji takva stvar kao što je besplatan ručak, izreka je koja se pripisuje američkom nobelovcu Miltonu Friedmanu. Na kraju, uvijek netko mora platiti račun. To obično u nas budu porezni obveznici.

Prema tome, ako gradske vlasti doista žele hotel s pet zvjezdica u našem gradu, u Medulićevoj moraju biti svjesni činjenice da će ih to nešto i koštati. Međutim, očito je da oni u javnosti žele stvoriti privid kako nastoje izbjeći da ih dosegne kletva dabogda našao ono što si tražio. Izgleda da zadarskom HDZ-u predstoje zanimljiva vremena. Baš nas zanima kako će spojiti ono što je nespojivo, odnosno masovni s elitnim turizmom i koliko će taj izum koštati naše sugrađane.

Dr.sc. Đani Bunja, u ime kluba vijećnika MOST-a"