Danas je održana Tematsko-izvještajna Konvencija SDP-a Zadarske županije na temu politike stanovanja pod naslovom "Moram van, ako nemam stan."

Predsjednik SDP-a Peđa Grbin je u obraćanju napomenuo da se u Hrvatskoj, nažalost, mjere poduzimaju stihijski pa kad ih se poduzme od njih nastane više štete nego koristi, kao što je slučaj sa subvencioniranim kreditima. Njihov rezultat - cijene stanova otišle su gore. Subvenciju je porast cijena zapravo u potpunosti pojeo - oni koji primaju subvencije su na nuli, a oni koji se nisu kvalificirali za subvencije su u još gorem položaju.

U nastavku Konvencije SDP Zadarske županije je prezentirao svoje lokalne politike stanovanja.

Trenutna situacija je da prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj 2022. godine iznosi 7378 kuna, međutim medijalna neto plaća u 2022. je 6175 kuna. Nadalje, minimalna neto plaća u 2022. godini iznosila je 3750 kuna. Oko 50 000 radnika u Hrvatskoj je prijavljeno na minimalac, no još je oko 100 000 onih čija primanja iznose svega desetak kuna više od minimalca. Svaki deseti radnik u Hrvatskoj zarađuje manje od 3915 kuna neto, a svaki drugi radnik ima plaću manju od 6175 kuna. Prema visini minimalca nalazimo se među pet članica EU s najnižim primanjima – uz Bugare, Letonce, Rumunje i Mađare.

Zbog situacije na tržištu nekretnina sve više mladih živi pod stambenim stresom. Stambeni stres jest stres koji ljudi, odnosno kućanstva preživljavaju ako njihovi stambeni troškovi iznose više od 30% njihovih primanja. Cijena stanova za dugoročni najam je u stalnom porastu te su podstanari za najam i režije često prisiljeni davati sve i do 50% svojih mjesečnih primanja, što ih dovodi na rub siromaštva.

Upravo radi toga predlažu sljedeće mjere:

1. Priuštivi stanovi za najam

Umjesto dosadašnjih praksi izgradnje stanova i dugotrajnih listi čekanja za njihov otkup, potrebno je graditi stanove za priuštivi najam. Naime, pokazalo se da je u procesu čekanja izgradnje stana, njegova cijena narasla na razinu tržišne s početka natječaja. S druge strane, APN krediti doveli su do povećavanja cijena stanova te su oni koji ne ostvaruju pravo na subvenciju, a moraju riješiti svoje stambeno pitanje, u daleko nepovoljnijem položaju. U nepovoljnom položaju su i oni koji su kreditno sposobni i ostvaruju pravo na subvenciju jer imaju samo mjesec dana za nalazak stana i pregovor oko cijene. Također, da bi se bilo koji stan kupio, potrebna je kreditna sposobnost i dugotrajno zaduživanje, dok mladi pri ulasku na tržištu rada često rade na nisko plaćenim poslovima, poslovima na određeno, sezonski, na prekarnim poslovima. Tim je to izraženije dalje od većih urbanih centara i gdje privatni sektor nije dovoljno razvijen te gdje turizam diže cijenu stanova kako za najam, tako i za kupnju. Obalni gradovi koji su naizgled razvijeni zbog turizma, a žive uglavnom na rentijerstvu i sezonskim turističkim djelatnostima, ne mogu pružiti sigurnost u vidu rješavanja stambenog pitanja i sigurnih i dobro plaćenih poslova. Priuštivi stanovi za najam riješili bi nemogućnost osamostaljivanja mladih te ih riješili stambenog stresa, a s druge strane od najma bi jedinice lokalne samouprave pokrili troškove izgradnje, odnosno gradili novi stambeni fond. Grad/općina bi ustupila zemljište i djelomično sudjelovala u troškovima izgradnje, dok bi drugi dio pokrila država.

2. Stanovi za socijalne kategorije

Među stanovima za društveni najam nalazili bi se stanovi i za socijalne kategorije. Izuzetno je važno integrirati sve kategorije stanovništva (mlade profesionalce, obitelji s djecom, socijalne kategorije, starije stanovništvo) te im stvoriti društveni prostor u kojemu međusobno mogu prenositi svoja znanja i iskustva te prakticirati društveni život.

3. Prenamjena gradskih/općinskih zapuštenih prostora u stambene jedinice

Dosadašnja praksa prenamjene zapuštenih gradskih/općinskih ili drugih zapuštenih prostora u prostore javne namjene često je rezultirala velikim brojem obnovljenih zgrada koje nisu ostvarile svoju prvotnu svrhu – uz izgrađenu infrastrukturu, nedostajalo je društvenog kapaciteta kako bi se pokrenuli različiti centri izvrsnosti. Primjer Slovačke i Novog Mesta pokazuje izvrstan primjer prenamjene vojnih objekata u gradske stambene prostore za najam te rješavanje stambenog pitanja znatnog broja sugrađana.

4. Javno-privatna partnerstva

Zapuštene nekretnine i stanovi često predstavljaju problem susjedima, a ponekad i javno-zdravstveni problem. Vlasnici često nemaju dovoljno sredstava za obnovu i stavljanje tih nekretnina u upotrebu. S druge strane, veliki broj ljudi nema riješeno stambeno pitanje ili mu ono predstavlja veliki teret za kućni budžet. Jedinice lokalne samouprave u takvim slučajevima mogu biti posrednici. Jedinica lokalne samouprave može osnovati agenciju/tvrtku koja će sa vlasnicima nekretnina sklopiti ugovor o zakupu na određeni broj godina. JLS obnovi zapuštenu nekretninu te ju daje u priuštivi najam. Vlasnik, ovisno o cijeni obnove nekretnine, dobiva ili ne dobiva dio najma– ili ju krene dobivati nakon isplate renovacije. U takvim slučajevima najmoprimci su sigurni da neće morati nenadano napustiti nekretninu, dok je najmodavcu njegova nekretnina obnovljena te po isplati od nje ima financijsku korist.

Provođenje navedenih mjera, esencijalno je za razvoj društva u cjelini, ali i za osobni razvoj pojedinaca. Rješavanje pitanja stambenog stresa vodi ka osobnom razvoju i razvoju društva u cjelini. Mladi bi se češće odlučivali za ostanak u svojim lokalnim sredinama, sudjelovali u njihovom razvoju te samim svojim ostankom održali bolju demografsku sliku, ali ju i obogatili u slučaju da se odluče na potomstvo - za što je ključno rješavanje upravo stambenog pitanja.