Donosimo priopćenje Vesne Balenović, povodom odluke Hrvatske da pokrene proces povratka umjetnina zaplijenjenih židovskim obiteljima tijekom Holokausta.

Upravo sam prema pisanju The New York Times uz moje silno odobravanje i ponos saznala vijest da je Hrvatska napravila važan korak prema povratu umjetnina zaplijenjenih tijekom Holokausta. Riječ je o umjetninama Židova čije su kolekcije otuđene tijekom ustaškog režima, a potom ih je komunistički režim nacionalizirao te raspodijelio muzejima i drugim institucijama, a za koje hrvatske vlasti sada žele da se vrate njihovim nasljednicima. To je trebalo učiniti odavno,  zato je ova inicijativa hvale vrijedna! Izvješće pod nazivom "Restitucija pokretne imovine u Hrvatskoj" pokazuje da Vlada "žrtvama Holokausta i njihovim nasljednicima želi omogućiti pristup pravdi", rekla je još prošloga mjeseca ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.

Pristup pravdi nije za zviždače?

Lijepo je čuti da ministri ove Vlade nasljednicima progonjenih židovskih obitelji žele omogućiti pristup pravdi pri povratu otetih umjetnina i nakon 80 godina, a da nikome normalnom na pamet nije palo da kaže da je zahtjev otišao davno u zastaru.  Omogućuje li ta ista Vlada “pristup pravdi” zviždačima kada je u pitanju zaštita njihovih ljudskih prava? Dovršetkom procesa integracije RH u okvire Europske unije Vlada RH trebala bi i "žrtvama“  borbe protiv kriminala i korupcije, a to su nepobitno zviždači,  omogućiti konačno “pristup pravdi” u cijelosti, a ne na kapaljku, kako je to do sad činila. To znači da se zviždačima ponište uručeni otkazi, ukinu sve dosuđene zatvorske i financijske kazne, te ih se rehabilitira, vrati im se pravo na rad u sredini iz koje su nepravedno izbačeni i financijski obešteti. 

Hrvatska je prihvatila Opću deklaraciju o ljudskim pravima koju je proglasila Skupština Ujedinjenih naroda i prihvatila je Preporuke Europske unije o zaštiti zviždača, što ovu Vladu obvezuje, kako je rekla ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek da pronađe „pravedno i ispravno rješenje“  i “pristup pravdi”  i za zviždače koji su postali žrtve nepravednih odluka državnih i pravosudnih tjela.

Jeli kriminal zajednički nazivnik za HDZ i SDP?

DORH je 2004. godine odbio moju kaznenu prijavu, a naknadno pisanim putem 2011. godine priznao i potvrdio da su temeljem moje kaznene prijave otkrili kaznena djela u INI i štetu koja je posljedično nastala. Tako su zaštitili kriminalce u INI. Nakon tog dokumenta uputila sam zahtjev za obnovom mog radnog spora. No, pravosuđe je odbilo moj zathtjev tvrdeći da je DORH tri godine prekasno dostavio to priznanje i da je moj radni spor otišao u zastaru. Za povrat imovine ni 80 godina nije previše za zastaru, ali tri godine kašnjenja za koje je kriv isključivo DORH je za zastaru dovoljno! To je primjer kako DORH i Pravosuđe koordiniranim manipulacijama štite krimal a kažnjavaju poštene građane.

Kako Vlada RH može opravdati činjenicu da je sama na prijedlog ondašnjeg ministra pravosuđa Ivana Šimonovića, koji je kasnije postao zamjenik Generalnog tajnika UN za ljudska prava, pisanim putem priznala kršenje mojih ljudskih prava, te mi ponudila obeštećenje u iznosu 20.000 eura, koje nikad nije isplatila i činjenicu da je DORH pisanim putem potvrdio da sam bila u pravu, a da istovremeno  smatra da je otkaz kojeg mi je INA dala zakonit? Treba li se tu što promjeniti? Smatra li Vlada Andreja Plenkovića da je zakonito kršiti ljudska prava i djeliti otkaze ljudima koji otkriju i prijave kriminal? Je li to pristup pravdi prema tumačenju aktualne vlasti? Zbog prijave kriminala u INI otkaz sam dobila od vodstva INE koje je instalirao SDP. To me ne čudi jer ondašnji potpredsjednik SDP-a i predsjednik Nadzornog odbora INE Slavko Linić sam je medijima priznao “da, krao bih, ali samo velike iznose”! Moju kalvariju pokrenuo  je SDP, a na žalost HDZ ne poduzima ali baš ništa da je prekine, pa se pitam koliko veliki znak jednakosti moram staviti između vodstva tih stranaka i jeli kriminal njihov zajednički nazivnik? 

Zbog svega navedenog tražim od Vlade Andreja Plenkovića da za mene i slične slučajeve hitno i bez daljnjeg odlaganja pronađe i provede „pravedno i ispravno rješenje“ kao što ga nalazi za otuđene umjetnine stradalih židovskih obitelji ili neka da priznanje kakvo je dao SDP-ov lider Slavko Linić, pa od njega kao premijera pravdu više neću niti tražiti, niti moliti. Hoće li i u mojem slučaju o kršenju ljudskih i radnih prava  i višemilijunskoj pljački oko INE prethodno morati pisati The New York Times kao o židovskim umjetninama, da bi se riješio ili će se „pravedno i ispravno rješenje“  i “pristup pravdi” za mene i slične zviždače ipak prije toga pokušati naći u Hrvatskoj, ostaje za vidjeti.

Vesna Balenović

Predsjednica Udruge Zviždač