Zadarski SDP poslao je otvoreni dopis u kojem ističe punu podršku zahtjevima koje su iskazale kuharice, pomoćne kuharice, servirke na traci i drugi djelatnici zadarske studentske menze.

Velida, Beti, Dušanka, Tina, Tanja, Giovana, Nel, Ivanka, Mara, Jadranka, Vesna, Sanda, Rosa, Danijela i Sanja,

pokazale ste da možete podnijeti sveali nepravdu i omalovažavanje ne. Ovim štrajkom ste dokazale da se morate same izboriti za svoja prava jer, na žalost, nitko drugi to neće učiniti umjesto vas. Vi se borite i zahtijevate samo ono što su radnici i radnice izborili/izborile  prije 120 godina i za ono što vam Država svojim propisima danas, 2020. godine garantira – pravo na kolektivno pregovaranje. Samo to.

Ovim štrajkom ste vi , kuharice, pomoćne kuharice, servirke na traci pokazale hrabrost ne dopustivši rektorici Dijani Vican, prof. dr. sc. da odlučuje o vašim pravima kao da ne postojite. Iako vas bole leđa, pokazale ste da imate kičmu.

Poništavajući vaša prava, rektorica Vican je pokazala  da ste za nju nevidljive. I jeste, jer joj zidovi Sveučilišta zaklanjaju pogled. Pokazala je da je  za nju nevidljiv i nepotreban sindikat, isti onaj čija je bila istaknuta članica od 1991.- 2000.godine. Zašto je rektorica Vican bila skoro 10 godina u sindikatu ako ne zna da kolektivno pregovaranje proizlazi iz Zakona o radu?

U debelim pravilnicima i statutima Sveučilišta sigurno piše da ono treba biti širitelj progresivnih ideja i zaštitnik jednakosti među ljudima.  Međutim, svojim stavom o pravu na kolektivno pregovaranje, rektorica Vicanvodi Sveučilište unatrag.

Vi ste pokazale da su sindikalno udruživanje i radnička solidarnost jedini put u borbi za naša prava.

Danijela Vukoša,  gradska vjećnica SDP-a Zadar