Hrvati Boke nakon nedavnih izbora ostali su bez mandata i mogućnosti sudjelovanja u Parlamentu i kao Đukanovićevi koalicijski partneri bili su onaj glas koji je prema nekim medijskim napisima bio odlučujući.

Je li to baš tako pitamo prof. dr. sc. Vandu Babić, Bokeljku sa zadarskom adresom koja je upravo poznata po svom radu promicanja Hrvata i hrvatske baštine Boke unutar građanske Crne Gore koja je od 2006. svojom politikom Crnu Goru dovela u predvorje EU.

HMS: O Hrvatima Boke pišete tridesetak godina pa je prilika pitati za Vaše mišljenje o izborima u Crnog Gori. Što se događa i gdje su naši ljudi u toj priči?

BABIĆ: Dogodili su se parlamentarni i lokalni izbori (Kotor, Tivat) u ozračju pandemije i litija koje su osam mjeseci svakodnevno doslovno silovale državu. Ne pamtim i ne poznam ni jedan slučaj da neka vjerska organizacija dobije toliku slobodu da svojim ponašanjem ugrožava druge. To je SPC u Crnoj Gori radila ne od jučer nego od Osmanlijskih vremena do danas. Tko god se bavi poviješću znade o čemu govorim tako da neću posebno pojašnjavat nešto što ulazi u okviri opće kulture.

Da svaki dan ponavljate da je nebo zeleno ono bi vrlo brzo i pozelenjelo tako da su litije oslabile ionako do tada labilan crnogorski identitet- Labilan upravo zato što se SPC svojski trudila u prošlosti (pročitajte Erdeljanovića ili Nakićenovića) svakog Crnogorca ako ne preobući onda makar obojiti svojim nacionalnim imenom. Najlakši put velikosrpskoj politici je napraviti to baš preko SPC koja u svom nazivu ima ono što Crnogorcima prema njihovi mjerilima i zamislima nedostaje.

Dakle, u Crnoj Gori dogodilo se silovanje i to svakodnevno, pred našim očima, očima europskih susjeda. Nijekanje toga značilo bi sudjelovanje u istom tako da smo svi dužni podići svoj glas.

Litije znače: veliki broj vjernika SPC naoružanih srpskim nacionalnim zastavama koji su koračali ulicama ili čak i brodicama pokušavajući svoje nečasne namjere uokviriti tradicijom i usporedit se s Peraškim ceremonijalima koji u Boki žive od 15. st. neprestano. Dakle, u Crnoj Gori, u Boki dogodio se zločin i silovanje.

Naši ljudi u toj priči su oni koji su osam mjeseci prije izbora scenografijom SPC napajani strahom tražili miran način rješavanja Zakona o vjerskim slobodama pa su neki podlegli i pomislili kako je država zakinula SPC, drugi su prepoznali obrazac devedesetih, treći nisu prepoznali krucijalni trenutak i nažalost izdigli su vlastite frustracije iznad općih interesa svog naroda i svoje države. Na kraju, rezultat je poznat.

HMS: Svjedoci smo velikih skupova podrške suvremenoj Crnoj Gori. Pa u Podgorici je bilo 50. 000 ljudi. Cetinje se bodrilo Thompsonovim i Škorinim pjesmama.

BABIĆ: Crnogorci su se podigli na noge i to je dobro. Nikad to nije bilo potrebnije, pa čak i 2006. je bio slabiji nacionalni zanos. Crna Gora treba narodni preporod, jer su ih u novijoj povijesti uvijek zakidali i potiskivali. Crna Gora mora konačno ispisati svoju iskaznicu, domovnicu, svoje ime kako bi stala na kraj svima koji je žele vratiti u srednji vijek. I sad je taj trenutak. Kao netko tko pripada crnogorskoj dijaspori osjećam dužnost stajati uz bok i svojim znanjem i srcem pomoći.

Čavoglave je pjesma koja je nastala kad smo se mi u Hrvatskoj borili s istima koji danas napadaju Crnu Goru. Narod je to prepoznao. Ta pjesma je imala svoj smisao i svoj cilj. Crnogorci su je pravilno upotrijebili. To je uzvik, vapaj, glas, to je odluka i spremnost reći NE!

S druge strane Hrvati koji su autohtoni puk Boke, esencija, ono nešto što ulazi u vrh svjetske baštine i daje joj posebnost i prepoznatljivost našli su se nakon izborne noći u 90.-im. Spoznali su da ne treba nikakav vremeplov već samo jedan nepromišljeni trenutak da se nađeš pred zidom. Jedan naš čovjek je jasno napisao da je pogriješio jer je glas dao jednoj od opozicijskih stranaka vjerujući da je građanska opcija, ali da je zažalio jer su mu pod prozorom vikali da je ustaša, najavljivali progone i klanja.

Našem se narodu dakle dogodila 1990. To se rezultat nepromišljenosti svakog pojedinačno. Krivi smo svi. Pali smo na maturalnom ispitu i valja se reorganizirati, povezati i podignuti. Mi to možemo!

A, glavne propuste je vrlo jasno i precizno objasnila po meni jedna od najboljih hrvatskih novinarki za vanjsku politiku Ivana Petrović. Krivi smo i za taj propust jer on nije nešto što nismo znali, vidjeli, prepoznali. No, nismo reagirali makar ne onako kako je trebalo. Zato sada nemamo više prava na pogreške!

HMS: U Hrvatskoj djeluje pet Odreda Bokeljske mornarice 809. i Zajednica bokeljskih Hrvata, jesu li oni svojim radom mogli učiniti više?

BABIĆ: Svi smo mogli bolje i više. U Hrvatskoj smo organizirani tako da kroz Odrede i Zajednicu čuvamo svoj hrvatski bokeljski kod i pokušavamo na sve načine promicati Zaljev svetaca kao veliki mozaik u crnogorskoj i kulturi Hrvata. No, kada su ove druge stvari u pitanju onda prednost dajem Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan R Hrvatske koji je koordinator i poveznica te do sada vrlo aktivno sudjelovao u društvenopolitičkom životu Hrvata Crne Gore, kao i našem MVP i veleposlaniku u Crnoj Gori koji sa svoje strane štite, skrbe i rade sve ono što im je i zadatak. Danas kao malo kad je potreban jači angažman kako svakog od nas u Boki i Crnoj Gori tako i naših gore navedenih institucija da iz ove priče izađemo bolji i jači.

HMS: Što to konkretno znači?

BABIĆ: Hrvati Boke trebaju izdići glavu iznad vlastitih frustracija i pogledati u budućnost. Trebaju se povezati karikama kojim su se vezali naši preci. Postoje neke stvari koje su iznad nas samih i koje treba znati prepoznati i nikada ih ne dovesti u pitanje. To konkretno znači podržati svoje a potom unutar kuće rješavati nesporazume.

S druge strane to znači i poziv odgovornima da imenuju biskupa kako bi Kotorska biskupija mogla kao i puno puta do sada svojim kozmopolitizmom ali i svojim čvrstim tradicijskim odrednicama okupiti narod i biti mu primjer a ne poruga.

I u konačnici to znači da svi mi u Hrvatskoj ne smijemo okretati glavu pred zločinom.

Crna Gora i Hrvati Boke trebaju naš glas i našu potporu i to nas kao ljudi i nas kao države. Sigurna sam da će hrvatska Vlada nastaviti s potporom i suradnjom i još jače pritisnuti tamo gdje treba kako bismo svi skupa mogli u mirnije sutra.

HMS: Uskoro će izbori u Bosni i Hercegovini. Hrvati u Vojvodini su prošli svoj križni put. Kako izbjeći slično?

BABIĆ: Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju dovoljno iskustva i primjera da se neće dati nasanjkati mada i oni u svojim redovima imaju one koji pod parolom gradnje ruše vlastiti identitet i narod. Takvi se nalaze u novinarskim krugovima pa se onome tko zna razliku, dade prepoznati isti potpis. No, sigurna sam da ćemo se okupiti i izboriti, svatko na svom ognjištu, u Boki, u Hercegovini, u Bosni i znat ćemo ostati svoji na svome. Jasno kao netko tko dobro poznaje situaciju u Crnoj Gori mogu reći da ćemo zajedno s Crnogorcima vratiti pramac broda ka Europi i o tomu će ovisiti i svi drugi vijađi.(plovidbe/putevi).