Više faktora je dovelo do poraza Kolinde Grabar-Kitarović na ovim izborima. Priča je krenula nezadovoljstvom desnijeg biračkog tijela za njih previše lijevim HDZ-om, a sve je kulminiralo ratifikacijom Istanbulske konvencije.

Osjetili su se izdani, a Grabar-Kitarović nije reagirala kako su od nje očekivali oni koji za sebe drže da su je doveli na vlast, piše Jerko Trogrlić za Slobodnu Dalmaciju. Podsjetimo, Troglić je savjetnik gradonačelnika Zadra Branka Dukića.

Inače se njezino potpuno vezivanje uz Vladu pokazalo pogrešnim kad vidimo da je vrhunac njezine popularnosti bio u razdoblju zaoštrenih odnosa na relaciji Pantovčak – Banski dvori. Do sredine 2019. „nezadovoljnici“ nisu imali kandidata ni opciju kroz koju bi kanalizirali svoje nezadovoljstvo, no pojavom Miroslava Škore to se promijenilo.

Drugi faktor je svakako serija gafova i neobjašnjivo ponašanje Grabar-Kitarović u proteklih šest mjeseci. Svaki njezin javni nastup je bio komunikacijska katastrofa, svaki put kad bi iznijela stav trebala ga je dodatno objašnjavati i ispravljati, a njezina popularnost je počela opadati i otvorio se prostor za različite spekulacije.

Treći je kampanja Grabar-Kitarović, koja je potpuno bila usmjerena na vlastito članstvo i simpatizere, iako ih je većina imala emotivno gotovo cementiranu poziciju. Pogrešna je bila premisa da će se Škorini glasovi u drugom krugu preliti upravo njoj. Struktura Škorinih birača je kompleksnija od isključivo nezadovoljne desnice, a opet dio te desnice se ujedinio upravo na otporu ovakvom HDZ-u, a takve birače nije bilo moguće pridobiti natrag.

Nesporno je da se HDZ dodatno mobilizirao u 2. krugu i da je u zadnjim tjednima kampanje Grabar-Kitarović smanjila gafove i djelovala sabranije na sučeljavanjima, no izrazito agresivna kampanja je očito motivirala i neodlučne birače centra da iziđu i daju svoj glas Milanoviću.

Milanović je imao izvrstan govor nakon prvog kruga, a nakon sučeljavanja na RTL-u, što je bilo možda njegovo najlošije izdanje u ovoj kampanji, smanjio je agresivnost i mirno priveo kampanju kraju. Pozicionirao se prvi od lijevih kandidata, pozicionirao se i čekao. Isplatila mu se „taktika drugog kruga“, koju je uzeo od samog početka. Bez programa, nudeći isključivo svoju problematičnu osobnost, bio je autentičan kandidat dovoljno različit od Grabar-Kitarović, koja je bila u slobodnom padu. Pobjedu može zahvaliti svojem strpljenju, ali prije svega HDZ-u, Škori i naravno gafovima Grabar-Kitarović.

Ne možemo nikako zanemariti poruku Škore svojim biračima da ne daju svoj glas niti jednom od kandidata. U HDZ-u su znali da neće dobiti Škorinu podršku, no nadali su da se barem neće izjašnjavati.

Na koncu, siguran sam da je odluka Milanovića da nastupi oštro prema Milanu Bandiću i tu napravi razliku u odnosu na Grabar-Kitarović bila jedan od boljih strateških poteza.

Milanović: Ponovno državnički govor

Milanović je ponovno održao državnički govor kao i nakon prvog kruga, u kojem je htio pokazati da je mislio ozbiljno kad je govorio da će biti predsjednik svih građana.

Izrazito se u svom govoru bavio onima koji ga nisu birali, a koji se danas osjećaju poraženi. Nije dozvolio da se zviždi Grabar-Kitarović i ispričao se za „neistine i uvrede“ koje je izgovorio u kampanji. Želio je ukazati na razliku kako gleda svoju funkciju drukčije od svoje protukandidatkinje pa je naglasio da će biti „glava i uho za svakoga, a manje rame za plakanje“.

Osnovna poruka mu je bila da će biti štit Ustava i da neće dijeliti ljude u Hrvatskoj, pogotovo ne po stvarima koje ih bole. Govor je bio kratak, jezgrovit i s jasnim porukama. Možda i najbolji govor jednog predsjednika koji smo imali do sada, nadajmo se da će to lice češće pokazivati u mandatu koji je ispred njega.

Grabar-Kitarović: Odgovor na demokratski izazov

Kolinda Grabar-Kitarović je odgovorila na demokratski izazov Zorana Milanovića. Nije dozvolila da mu se zviždi.

Čestitala mu je, pozvala na stabilnost i kazala da se u interesu države moraju staviti razlike po strani i da će rado obaviti tranziciju i prije zakonskog roka. Jedini kojeg je indirektno „udarila“ je Miroslav Škoro, na kojeg je aludirala da je lažni prorok.

Pozvala je na okupljanje oko zajedničkih vrijednosti i nastavak puta Hrvatske koja pripada Europskoj uniji i NATO savezu. Čestitala je Milanoviću još dva puta, poželjela mu „sav uspjeh“ i rekla da ostaje u Hrvatskoj.

Njene poruke su bile jednostavne, a ona u svom izričaju izrazito emotivna, konkretnija i puno autentičnija nego u govoru nakon prvog kruga.