Ako iza izjave osnivača i bivšeg Agrokorova vlasnika Ivice Todorića: “Osvojit ću vlast i pokrenuti Hrvatsku, idem na izbore!” stoji ozbiljna i promišljena namjera, to bi značilo da je Todorić smislio način kako riješiti nekoliko ozbiljnih prepreka koje bi mu se mogle naći na putu.

Najprije, međutim, treba vidjeti na kojim bi izborima Todorić mogao nastupiti, jer se o tome nije precizno izjasnio. Prvi izbori koji slijede, i to u svibnju iduće godine, izbori su za zastupnike u Europskom parlamentu. Mogućnost aktivnog sudjelovanja na tim izborima može se u startu eliminirati jer, sve kad bi to i želio, Todorić ne bi mogao preuzeti zastupničku dužnost u Bruxellesu jer bi ga svako napuštanje Zagreba, u skladu sa sudačkom odlukom o uvjetima puštanja iz istražnog zatvora, vratilo u Remetinec. Stoga bi bilo besmisleno od građana tražiti mandat za dužnost za koju unaprijed znaju da je ne može konzumirati.

Todorić bi se mogao kandidirati na izborima za zastupnike u Hrvatskom saboru, no ti će izbori biti tek za dvije godine, komplicirani su jer traže angažman u deset izbornih jedinica i veliku infrastrukturu, a bivši vlasnik Agrokora bavit će se kaznenim postupkom kojemu je izložen, pa se i to može otpisati s velikom dozom vjerojatnosti

Kazneni postupak

Stoga, ako je izjava bila promišljena i ozbiljna, Todorić je ciljao na predsjedničke izbore koji bi se trebali održati krajem sljedeće godine.

Činjenica da se protiv njega vodi (a izvjesno je da će se voditi i za godinu dana) kazneni postupak, nije zapreka za kandidaturu. Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske kaže da se za tu dužnost može kandidirati hrvatski državljanin s navršenih 18 godina života. Nikakve daljnje uvjete ne postavlja.

Osuđivanost za određena kaznena djela može biti prepreka kandidaturi za saborskog zastupnika ili dužnosnika u lokalnim vlastima, ali ne i za šefa države. No, poanta je i kod tih zapreka u tome da se ona odnosi samo na pravomoćne presude i osobe čije se ime našlo u kaznenoj evidenciji, a ne i na one kojima su kazneni postupci u tijeku, kao što su, primjerice, u vrijeme izbora bili gradonačelnicima Zagreba i Varaždina, Milanu Bandiću i Ivanu Čehoku.

Kada bi se želio kandidirati za predsjednika države, Ivica Todorić morao bi naći političku stranku koja bi ga istaknula kao svog kandidata, ili bi mogao ići u tu utrku kao neovisni kandidat, ali bi morao prikupiti potpise 10.000 birača.

Najveći problem Todoriću bi mogle predstavljati odredbe Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe. Čim bi postao kandidat za predsjednika države, Todorić bi u roku tri dana od te objave morao objaviti na svojoj web stranici koliko novca namjerava potrošiti na kampanju, otvoriti za to poseban račun i, ako bi išao u kampanju vlastitim sredstvima, prebaciti na nenamjenski račun. Tu bi se susreo s prvim problemom jer u kampanji ne bi mogao koristiti vlastita sredstva jer mu je blokirana sva imovina.

Todorić bi, dakle, morao pronaći osobe koje bi mu financirale kampanju. Pritom bi morao biti vrlo pažljiv s prikupljenim sredstvima jer se ona po zakonu smiju koristiti isključivo na izbornu promidžbu i ne smiju se upotrijebiti za podmirenje osobnih troškova, kao što su kupnja odjeće, podmirenje dugova itd.

Ukupan trošak kampanje za predsjednika države ne smije prelaziti 8 milijuna kuna. Budući da je samo nešto manji iznos za jamčevinu uspio prikupiti u samo tri dana, pretpostavka je da bi lako mogao prikupiti i novac potreban za predsjedničku kampanju. To prije što na kraju kampanje država daje naknadu za troškove promidžbe, ali pod uvjetom da je kandidat na izborima dobio najmanje 10 posto glasova birača. To znači da bi oni koji bi ulagali u njegov politički angažman morali vjerovati da će mu građani dati makar minimalno povjerenje.

Problem s kojim bi se Todorić mogao suočiti, ako je suditi prema iskustvu koje ima s prikupljanjem gotovine za jamčevinu, zakonska je odredba koja kaže da su u kampanjama zabranjene donacije iz anonimnih izvora, a zabranjeno je i doniranje preko trećih osoba, odnosno posrednika. Ljudi koji su Todoriću platili jamčevinu ne žele da njihova imena izađu u javnost, no kad bi mu financirali kampanju, taj podatak ne bi mogli skriti i tu bi se bivši Agrokorov vlasnik mogao suočiti s problemom.

Strani izvori

Daljnje restrikcije oko financiranja kampanje odnose se na zabranu financiranja iz izvora stranih država, stranih političkih stranaka, stranih pravnih osoba, državnih tijela, javnih poduzeća, pravnih osoba s javnim ovlastima, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba u kojima država i lokalne vlasti imaju vlasničke udjele.

Premda je teško zamisliti da bi ga financirali, po zakonu Todorić ne bi smio primiti novac ni od udruga radnika i poslodavaca, udruga, zaklada i fundacija koje zastupaju ili predstavljaju državni dužnosnici ili dužnosnici lokalnih vlasti, vjerskih zajednica, humanitarnih te drugih neprofitnih udruga i organizacija, fizičkih i pravnih osoba protiv kojih se vodi postupak naplate dospjelih nepodmirenih obveza prema proračunu ili zaposlenicima.