Članice udruge "Žene u Domovinskom rat" podružnica Zadar ministri kulture Nini Obuljen poslala je otvoreno pismo. Fokus je na politizaciji kazališta i kulturne stvarnosti. Donosimo pismo u cjelosti.

Ugledni hrvatski teolog, komunikolog, novinar i kolumnist  dr.sc. Ivica Šola, docent na Katedri za medijsku kulturu na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta u Osijeku, u svojoj  kolumni pod nazivom  „Ministrica Obuljen i Bandić počinili zločin“ komentirao je činjenicu kako je u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh, financiranom novcem Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba, postavljana  Pirandellova drama “Šest likova traži autora“, u režiji Olivera Frljića.

U svojoj kolumni rekao je što misli o tom uratku, podsjetio nas je što talijanska kritika misli o Frljićevoj “umjetnosti'', i jasno je spomenuo  tko i čijim novcem financira ovakve svinjarije.

Mi prosječni Hrvati, koji čitamo dr. Šolu, nakon ove kolumne, debatirali smo, razmjenjivali mišljenja, poglede, uglavnom smo zaključili kako prolazi i treće desetljeće hrvatskog osamostaljenja, ostvarenja te stoljećima sanjane slobode, a još uvijek se pitamo - gdje je hrvatska kultura? 

Nakon svega javila se ministrica Obuljen, i javnim pismom upozorila dr. Šolu kako zbog njegove huškačke kolumne koju su prenijeli mnogi portali, već danima u Ministarstvo kulture dolaze neprimjerena pisma i poruke kao i ozbiljne prijetnje. Poručila mu je, da kad već piše o njoj, promisli na trenutak što to on radi takvom kolumnom u kojoj svjesno obmanjuje javnost.

Ovaj istup gospođe Obuljen je zaista rezultat najopasnijeg primitivizma koji vlada ovom zemljom. Ovim pismom nažalost, pokazala je kako ima ozbiljan deficit kapaciteta, jer kao ključna osoba koja upravlja jednim od najvažnijih resora, dakle Hrvatskom kulturom, ne razumije što je stav, umjetnička autonomija, sloboda govora i ostale vrijednosti civilizacijskog kruga na koji se često poziva i kojem, navodno, ona pripada.

Uz to pokazala je i zavidan kukavičluk, jer tim glupim potezom od sebe je u istom trenutku napravila i metu i vic.

Ona koja je pozvana ministrirati Hrvatskom narodu, ponižava taj isti narod, govoreći mu da su ljudi počeli pisati kritička pisma prema njezinom radu i ministriranju, samo zato što su pročitali odnosnu kolumnu.

Znači li to, da mi kao narod nismo sposobni ocijeniti  kako ofrlji redatelj u svojoj morbidnoj mašti, osobe iz javnog i crkvenog života Hrvatske pretvara u svinje, oduzima im ljudskost, ubija ih i dodaje scenu kokainske pričesti biskupa Bogovića, i loptanje s mrtvom djetetovom glavom, ne bi mogla biti umjetnost, već ozbiljna bolest?

Uostalom, tko je to pozvan u Hrvatskoj govoriti Hrvatima što je umjetnost? Pa valjda ćemo mi sami ocijeniti što je to umjetnost, a što je trećerazredna politizacija kazališta i kulturne stvarnosti.   

Nadalje, ovim potezom vidljivo je kako bi ministrica  zabranila bilo kakvo pisanje, reagiranje i ocjenjivanje njezinog rada, jer isključivo ona ima pravo upravljati novcem koji je naš. Ona bi onim pusičizmom okrenula „šrafcigerom“ prema svakome tko drugačije misli i govori.

U ovom slučaju obraća se jednom vrsnom intelektualcu, koji shvaća svoju ulogu koja mu je dodijeljena, jer on ima više znanja i darova od nas prosječnih i u obvezi je to ostavljati i davati svom narodu. Dakle, gospođa koja ministrira u demokršćanskoj vladi „šrafcigerom“ bi devalvirala intelektualnu misao, umjesto da je potiče i naglašava kao pravilo.

Kazalište treba biti ogledalo, korektiv i savjest društva. Mora biti aktivno, upozoravati, biti alarm i svraćati pažnju na sebe; mora biti bar dva koraka ispred društva u spoznaji i afirmaciji pozitivnih vrijednosti i služiti kao mjesto refleksije, artikulacije pitanja, propitkivanja ideja; treba upozoravati na besmisao i biti putokaz prema smislu i spoznaji kao ultimativnoj kategoriji. Naravno, i zabava u kazalištu je potpuno legitimna, no kad govorimo o društvenoj ulozi kazališta, ona ne bi smjela biti eskapistička, nego naprotiv – uronjena u stvarnost.

Stoga gospođo Obuljen, sva ova poniženja koja vi zovete umjetničke slobode, hrvatski narod bilježi, i kao što ste vi napisali profesoru Šoli kako o kazališnim predstavama sud mogu davati  samo kazališni kritičari  tako i mi vama kažemo, da će sud o vašem radu, kao i o radu onoga tko vas politički imenuje i podržava dati narod, koji svake četiri godine ima mogućnost svoje kritike iznijeti na izbornim listićima. To će biti poruka vama i takvima kao što ste vi, kako naš glas nije samo puki zapis o postojanju Hrvata.

I mi imamo svoj „šrafciger“, jer sigurno nećemo dati povjerenje onome tko bi jednako mogao ministrirati u vladi Hrvatske države ili da se kojim slučajem dogodilo jugoslavenima da nas pobijede u Domovinskom ratu, vladi neke nove Jugoslavije.

Ovaj narod je budan i svjestan, za nas je kultura ogledalo naroda. Odnosno ona je jednostavno život , a vi ste gospođo ministrice ponašate kao LUD - ZBUNJEN – OBULJEN!!!

Uvaženi profesor gostuje u našem gradu na predstavljanju vrijedne knjige „Hrvati pod KOS-ovim krilom; Završni račun Haaškog suda“, autorice gospođe Višnje Starešine. Pošaljite nekoga da vidi koliko nas je došlo na to predstavljanje, između ostalog i zbog izlaganja dr. Šole.

Riječi su udaljile ljude, više nego svi kilometri. Ljudi koji čine naš život drugačijim nisu oni sa najviše diploma, novca ili nagrada, to su ljudi kojima je stalo do nas, stoga lijep pozdrav profesore Šola, jedva čekamo novu kolumnu, vaš narod vas treba.

Članice Udruge „Žene u Domovinskom ratu-Zadar“