Suci upozoravaju da se "maličnim sporovima" reforma pravosuđa još zapravo i nije pozabavila

Prošle godine pravosuđe i tužiteljstvo vodili su zajedno 2,77 milijuna postupaka. Vođenje postupaka stajalo je državni proračun 1,742 milijarde kuna. To znači da je svaki postupak stajao u prosjeku 620 kuna.

To pak znači da je, uz statističkih 969.100 neriješenih predmeta ostalih za rješavanje, potrošeno 600 poreznih milijuna nizašto. Općinski sudovi na postupak troše 741 milijun kuna. Prošle godine im je neriješenih ostalo 478.000 spisa ili za 13 posto manje nego 2006. godine. Zaostatke su smanjili Visoki trgovački sud za sedam posto i Upravni sud za četiri posto.

Sva ta smanjenja zaostataka izravno utječu i na smanjenje troška sporova koji se razvlače godinama, a koje sudovi ne mogu naplatiti od stranaka.

Ukupni troškovi postupaka pred Vrhovnim sudom Hrvatske stajat će ove godine 36,6 milijuna kuna. To znači da će 40 sudaca Vrhovnog suda odlučivati o svrhovitosti utroška tih 36 milijuna kuna procesnih troškova na Zrinjevcu.

Ovakav statistički kroki skriva bitnu činjenicu na koju ukazuju stručnjaci: previše je sporova na domaćim sudovima. Bez obzira na vrijednost spora, sukob dviju stranaka, posebno u građanskim parnicama, traži jedino sudsku odluku.

Primjedba o (ne)srazmjeru sudskih troškova i vrijednosti samog postupka stigla je i od jednog uglednog zagrebačkog odvjetnika, koji se raspitivao za četvrto proširenje optužnice u slučaju »Maestro«. Kad je čuo da je optužnica proširena zbog 250.000 kuna korupcijski sumnjivih, reagirao je tvrdnjom: »Pa to će donijeti barem još toliko dodatnih troškova na cijenu postupka«. U cijeloj priči, pak, suci upozoravaju na činjenicu da se »maličnim sporovima« reforma pravosuđa još zapravo i nije pozabavila.

Projekti mirenja, arbitraže i drugih izvansudskih oblika rješavanja sporova već su godinama, kažu, samo reformski ukras. Na primjer, Srđan Šimac, predsjednik Visokog trgovačkog suda, potrošio je silnu energiju da bi promovirao arbitražu kao alternativu sudskom postupku pred trgovačkim sudištima.

Rezultat: broj arbitražnih odluka mjeri se s tri stotine predmeta završenih bez suđenja. Broj spisa na Visokom trgovačkom sudu mjeri se desetinama tisuća. I uz smanjenje zaostataka od gotovo sedam posto u 2007., na Štimčevu sudištu je ostalo 11.000 neriješenih trgovačkih predmeta.

Zato ni novac koji u proračunu, namijenjen pravosuđu, koji raste iz godine u godinu nije dovoljan da se pravosudna slika bitnije promijeni. Lanjski silazak zaostataka ispod magične granice od milijun neriješenih spisa, »zatrpan« je s novih 1,740.617 novih tužbi. To 1915 sudaca i 569 tužitelja koji čine sastav pravosudnih dužnosnika ne mogu uskoro razriješiti.