SAD je odlučio detaljno pratiti svaku moguću osobu koja predstavlja prijetnju američkim interesima

Tako iz dokumenata koje je objavio WikiLeaks saznajemo da je Clinton 31. srpnja 2009. točno u 20:24 po washingtonskom vremenu poslala zapovijed u 38 veleposlanstava i diplomatske misije (među njima i veleposlanstvu SAD-a u Zagrebu) sa zahtjevom da se prikupe sve moguće informacije o tijelima i osoblju UN-a, počevši od glavnog tajnika, napose onih ljudi koji imaju bilo kakvu vezu sa Sudanom, Somalijom, Iranom, Afganistanom i Sjevernom Korejom.

To 'meko špijuniranje' u prvom su redu trebali obavljati ili možda još obavljaju američki dužnosnici akreditirani pri tijelima UN-a.

Jedno od mogućih pitanja bi, zbog činjenice da je i Zagreb uključen u tu špijunsku aferu, bilo: je li američki veleposlanik u Zagrebu James Foley dao prikupljati informacije i o bivšem ministru pravosuđa, inače bliskom prijatelju hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, sadašnjem visokom dužnosniku UN-a u New Yorku, Ivanu Šimonoviću?

Ta pretpostavka nije plod nekakvog senzacionalističkog novinarstva, već puko tumačenje naredbe koja, crno na bijelo, stoji na serveru WikiLeaksa te na portalima vodećih svjetskih listova (ovaj novinar trenutno analizira što je ponuđeno na stranicama madridskog El Paísa). Naravno, pitanja ima mnogo. Ostavljamo ih na maštu naših čitatelja.

No na špekulacije imamo pravo, jer WikiLeaks otkriva da se u nekim slučajevima, u predmetima koje State Department naziva 'human intelligence', traži i ono čime se inače bave CIA i druge američke tajne službe. Nevjerojatno, ali istinito: u jednoj od zemalja koje su involvirane u istragu, u Paragvaju, traže se skeniranje šarenice oka, daktiloskopski tragovi i DNA predsjedničkih kandidata!

Zapovijedi sastavljene u uredu Hillary Clinton sadrže vrlo precizne upute kako 'obraditi' pojedine ciljeve u zonama konflikta. Sasvim je razumljivo da je SAD odlučio detaljno pratiti svaku moguću osobu koja predstavlja prijetnju američkim interesima i koja je povezivana s terorističkim aktivnostima (Al Kaida i talibani među inima) ili koja bi mogla biti u savezu s režimima što ih SAD osuđuje, poput onog u Teheranu ili Pyongyangu.

No sasvim je legitimno pitati se do koje mjere su išle obrade i istrage o aktivnostima glavnog tajnika, Južnokorejca Ban Ki-moona, i njegovih najbližih suradnika, među kojima se nalazi i Ivan Šimonović?

Jer ako su se tražili svi kontakti, svi potezi, sva kretanja, pa čak i brojevi kreditnih kartica osoba u obradi, kompletna mirotvorna politika administracije Baracka Obame, ne samo državne tajnice Hillary Clinton, dolazi u pitanje.

Zaključak je više nego jasan: bilo bi važno da se mjerodavne osobe u Hrvatskoj, ne samo predstavnici medija, upitaju sljedeće: tko je sve od hrvatskih državljana bio špijuniran u režiji američkog veleposlanstva u Zagrebu, a prema želji i potrebi Hillary Clinton?