Hrvatska i Rumunjska spomenute su prolazno

Uobičajena mudrost govori o tome kako su Nizozemci bili jedna od glavnih prepreka pri zaustavljanju hrvatskih pregovora s EU, posebno u vrijeme potrage za Antom Gotovinom. godine. Nove depeše objavljene na Wikileaksu to donekle opovrgavaju, jer se u njima bidi kako je nizozemski ministar vanjskih poslova itekako podržavao taj ulazak.

Istini za volju, nizozemski stav imao je manje veze s Hrvatskom, a više s nizozemskim željama o naslijeđu.

Ministar vanjskih poslova Bernard Bot je u razgovoru s američkim veleposlanikom u ožujku 2004.. godine rekao da Nizozemska ne želi ostati zapamćena kao zemlja koja je govorila "ne" brojnim kandidatima. hrvatska i Rumunjska odavale su "loše vibre".

Rumunjska nije bila "ni blizu ulasku u EU", najviše zbog nedostatka napretka na polju tržišne konkurencije, a hrvatski neuspjeh pri predavanju Gotovine Bot je opisao kao ozbiljan problem.

Bez obzira na to, rekao je da zbog svog stava o odbijanju Nizozemska radi s Europskom komisijom na pronalaženju adekvatnog načina da se preskoče ovi problemi, a i Bot i američki veleposlanik izrazili su frustracije zbog sporog napretka.

Hrvatska i Rumunjska spomenute su prolazno, dok se veći dio depeše odnosi na Tursku, Kinu i Rusiju.

Hrvatska je u travnju 2004. godine dobila avis Europske komisije. Ranije objavljena depeša pokazala je da su Amerikanci poprilično nezadovoljni tadašnjim izvještajem Carle Del Ponte koja je hrvatskoj dala "prolaz", unatoč činjenici da je Gotovina još bio na slobodi.

Glavna haška tužiteljica je 12. travnja 2004. godine zaista podnijela izvještaj EK u kojemu je pohvalila hrvatsku suradnju, iako je istakla da vjeruje da se Gotovina skriva na "domaćem terenu". Njegovo kasnije uhićenje demantiralo je to uvjerenje.