Izvještaj je zapravo poziv istražnim institucijama da istraže postojeće navode i pokrenu istrage gdje za to postoji osnovana sumnja

Inicijativa mladih za ljudska prava u friško objavljenom izvještaju apostrofira neprocesuiranje ili neadekvatno procesuiranje vojnih ili političkih moćnika. Tvrde da izvještaj ne prejudicira krivnju navedenih za počinjenje ratnih zločina, no želi se ukazati na pristran i nadasve spor rad istražnih tijela u slučajevima kada postoje indicije protiv osoba koje su (bile) visokopozicionirane u političkim i vojnim strukturama.

Izvještaj je zapravo poziv istražnim institucijama da istraže postojeće navode i pokrenu istrage gdje za to postoji osnovana sumnja u počinjenje kaznenog djela ratnog zločina, bilo protiv direktnih počinitelja, bilo po principu zapovjedne odgovornosti.

Prvi je na listi Vladimir Šeks. Znao je za ratne zločine u Osijeku, i sam je svjedočio na suđenju Glavašu, ali je sud odbacio iskaz kao nevjerodostojan. Premda je DORH nedavno drugačije iskazao, Inicijativa drži da i dalje ostaje otvoreno utvrđivanje eventualne odgovornosti Šeksa u zločinima u Osijeku. Osim nedavno dostavljenih materijala, Inicijativa upozorava da postoje i druge indicije da je Šeks znao za događaje u Osijeku i Vukovaru.

Postoji velika vjerojatnost da će Šeksa spominjati i u suđenju Tomislavu Merčepu, a upitna je i njegova odgovornost tijekom obnašanja funkcije javnog tužitelja RH u vrijeme dok su počinjeni zločini ostali neprocesuirani.

Slijedi Ivan Vekić, predsjednik Hrvatske straže, ministar unutarnjih poslova u drugoj polovici 1991. godine. Najvjerojatnije je znao i propustio sankcionirati zločine počinjene nad srpskim civilima diljem Hrvatske, što uključuje ubojstva, protupravna zatvaranja, arbitrarna uhićenja, nestanke i deložacije. Merčep je u doba Vekićevog mandata u Zagrebu osnovao zloglasnu pričuvnu jedinicu MUP-a. 

Đuro Brodarac. Ratni šef sisačke policije, od 1993. godine župan Sisačko-moslavačke županije, u doba Ive Sanadera, savjetnik za razminiranje Vlade RH. Na području Siska ubijeno je više stotina civila, najčešće srpske nacionalnosti. Neki su ubijani po kućama i dvorištima, neki odvođeni na egzekuciju. U tijeku je istraga, očekuje se podizanje optužnice protiv Brodarca i nekih njegovih suradnika.

Karl Gorinšek. General bojnik RH, bivši saborski zastupnik Liberalne stranke. U listopadu 1991. godine izdao zapovijed za evakuaciju požeških sela koja je rezultirala ubojstvom više desetaka srpskih civila i uništenjem više stotina objekata. U prosincu 1991. godine u Paulin Dvoru, pripadnici 130. brigade ubili su 17 Srba i jednog Mađara, sve civile. Gorinšek je bio nadređeni, nije sankcionirao niti prijavio počinitelje, već ih je poslao na prvu crtu bojišnice. 

Vinko Barbarić. Umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, član HDZ-a. Zapovjednik raketne baze u Žrnovnici, u kojoj je 1992. godine ubijen bračni par te minirano više objekata, u vlasništvu srpskih civila. Ova kaznena djela najvjerojatnije su počinili pripadnici HV-a iz raketne baze u Žrnovnici pod Barbarićevim zapovjedništvom.

Darka Milinovića povezuje se sa zločinima nad srpskim civilima u Gospiću početkom rata, za koje je su odgovarali Norac, Orešković i Grandić. Postojalo je svjedočenje kako je Milinović s kolegom iz Opće bolnice u Gospiću kolima hitne pomoći dolazio po tijela osoba koje su ubijene tijekom ispitivanja u Operativnom štabu.

Svjedokinja je bila fizički napadnuta, a iskaz je javno demantirala na konferenciji za medije organiziranoj u zgradi uprave Grada Gospića. Organizirao ju je gospićki gradonačelnik HDZ-ovac Milan Kolić, što vjerodostojnost navoda s konferencije dovodi u pitanje, ali i ukazuje na mogućnost da je organizirana pod pritiskom. Istražne institucije nisu do danas ispitale Milinovićevu eventualnu odgovornost u ovim zločinima.

Admiral Davor Domazet također je naveden na listi Inicijative u kontekstu presude Vrhovnog suda kojom je general Rahim Ademi oslobođen na temelju utvrđenih činjenica o postojanju paralelnog lanca zapovijedanja kojeg su činili Domazet, Željko Sačić te pokojni general Janko Bobetko.

Ivan Jarnjak. Od kolovoza 1991. do travnja 1992. godine zamjenik ministra unutarnjih poslova, potom ministar unutarnjih poslova do konca 1996. godine. Sudjelovao u planiranju i provođenju niza akcija hrvatskih redarstvenih snaga. Treba otvoriti pitanje njegove eventualne odgovornosti za zločine počinjene tijekom i neposredno nakon operacije Oluja kao i za neadekvatno procesuiranje i zataškavanje tih zločina.

Mate Laušić, ratni načelnik Uprave vojne policije. Povezuje ga se s najmanje tri grupe slučajeva ratnih zločina. Prva se odnosi na vojni zatvor Lora, koji je vodila Vojna policija, druga su zločini počinjeni u šibenskom zatvoru Kuline, a treća se povezuje sa zločinima počinjenim tijekom i nakon operacije Oluja.

Dio zločina navodno su počinili pripadnici Vojne policije, nije se na primjeren način reagiralo na kršenja međunarodnog humanitarnog prava od strane pripadnika HV-a. Međunarodni kazneni sud istraživao je Laušića, ali u svojstvu svjedoka. Istražna tijela RH nisu nastavila istragu o eventualnoj odgovornosti Laušića za ove zločine.