Nekadašnja savjetnica prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i zamjenica predstojnika njegova ureda Vesna Škare-Ožbolt tvrdi da je prilikom predaje ureda Tuđmanovom nasljedniku Stjepanu Mesiću sva dokumentacija bila na svome mjestu, a transkripti pod šifrom te da je sve, zajedno s uredom, predala novom predsjedniku

Vesna Škare-Ožbolt očitovala se na tvrdnje bivšega predsjednika Stjepana Mesića da je kod preuzimanja Ureda predsjednika zatekao dokumentaciju u totalnom kaosu te da ni jedna omotnica s povjerljivom dokumentacijom nije bila zapečaćena, ustvrdivši da je prilikom predaje ureda sve bilo na svome mjestu.

'Ako smo legalisti i ako je nešto nedostajalo onda se to ne govori 11 godina kasnije, već je trebalo istoga trenutka pozvati policiju, državno odvjetništvo i tajne službe kako bi se utvrdilo koja dokumentacija nedostaje i tko ju je odnio", izjavila je za Škare-Ožbolt.

Objasnila je da se dokumentacija u Uredu predsjednika pohranjivala na tri mjesta te je, po njezinoj ocjeni, "očito da onaj tko je Mesiću pisao tekst nije bio upoznat sa svime".

U Kabinetu predsjednika, kaže, nalazila se pisana dokumentacija vezana uz njegov svakodnevni rad - bilješke, izvještaji veleposlanika, obavještajne zajednice itd., dok je drugi dio dokumentacije, koji su činili samo transkripti, bio pohranjen u prostoriji pokraj kabineta predstojnika ureda.

Riječ je, navodi Škare-Ožbolt, o usmenoj korespondenciji koja se odnosila na razgovore s drugim državnicima, predsjednikove razgovore u četiri oka s pojedinim osobama, sjednice Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (VONS), predsjedničkih vijeća, razgovore s izaslanicima itd.

Radilo se o strogo povjerljivoj dokumentaciji ili onoj s oznakom državne tajne, koja je bila držana pod šifrom i koju je, ističe, zajedno s cijelim predsjedničkim uredom, predala tada novom predsjedniku Stjepanu Mesiću.

"Ta je dokumentacija bila razvrstana u koverte koje su bile pečaćene s tri pečata, dok je uz ispisani sadržaj koverte u gornjem desnom uglu stajala oznaka stupnja povjerljivosti. Ta se dokumentacija nije otvarala, osim ako je predsjednik to tražio iz nekog razloga, a tada je to činjeno uz službenu zabilješku. Nakon toga se dokument vraćao u istu kovertu, kako bi se znalo da je bila otvarana, a na nju se udarao još jedan pečat", kaže Škare-Ožbolt.

Treće mjesto za pohranu predsjednikove dokumentacije, dodaje, bila je arhiva u podrumu glavne zgrade u kojoj su se nalazili pokloni koje je predsjednik dobio tijekom deset godina te ostala dokumentacija poput pisama građana, bilješki savjetnika itd.

Škare-Ožbolt ističe kako je nakon smrti predsjednika Tuđmana Vlada osnovala povjerenstvo koje je imalo zadaću utvrditi koja arhiva kamo ide, pa je tako ona vezana uz HDZ predana stranci, ona koja se odnosila na Vladu otišla je u Vladu, ona o radu obavještajnih službi u te službe dok je obitelji predana privatna Tuđmanova korespondencija.